Obraćamo Vam se ispred Savjetodavnog Vijeća za BiH u Washingtonu koji podržava cjelovitu, demokratsku i multietničku BiH, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, krovne organizacije koja predstavlja interese 350,000 američkih i kanadskih Bošnjaka, Instituta za Istraživanje Genocida u Kanadi, Bosansko Američkog Instituta za Genocid i Edukaciju, Australijskog Vijeća BH Organizacija, kao i Instituta za Istragu Zločina protiv čovječnosti i Međunarodnog zakona u BiH, i BZK “Preporod“ u Sarajevu, da izrazimo našu zabrinutost o velikoj nepravdi koja se trenutno odvija u Prijedoru, BiH u rudničkom kompleksu Omarska, koji je za vrijeme rata služio kao zloglasni koncentracioni logor, a sada je u vlasništvu kompanije ArcelorMitall.
Omarska je poznat kao jedan od najzloglasnijih koncentracionih logora za vrijeme agresije na BiH, i jedan je od brojnih logora u sjevernoj Bosni i Hercegovini u službi srpskog agresora čiji cilj je bilo etničko čišćenje nesrpskog stanovništva.[i] U proljeće i ljeto 1992 godine, oko 3,334 civilnih osoba je nasilno držano u zatočeništvu pod najbrutalnijim uslovima, uključujući torturu i svakodnevno ubijanje samo zbog toga što nisu bili Srbi. Dokazi o torturi i ubijanju zatočenika u Omarskoj koje su skupili stručnjaci iz UN komisije su direktno doveli do osnivanja Međunarodnog krivičnog tribunal za bivšu Jugoslaviju.[ii] 1. Decembra, 2005 godine, na novinarskoj konferenciji kompanije ArcelorMittal u Banja Luci, BiH, gospodin Will Smith, gospođa Petra van Helden, i gospodin Mladen Jelaca, najavili su planove za memorijalni centar čiju sagradnju bi financirala firma ArcelorMittal..[iii]
Od tada, ArcelorMittal je odustao od privrženosti finansiranju i izgradnji memorijalnog centra “Omarska”, navodeći u februaru. 2006. godine da se “privremeno obustavljaju” radovi projekta”. [iv] Zatim, ArcelorMittal su također počeli uskraćivati pravo žrtvama da posjete mjesto zločina. Kao primjer navodimo godišnje obilježavanje Dana Logoraša u logoru Omarska. U maju 2011 godine, preživjeli logoraši su uspjeli dobiti dozvolu od ArcelorMittal da posjete bivši konc logor i odaju poštovanje žrtvama. Međutim, u martu 2012 isti pristup je onemogućen grupi studenata iz Minhena. Takođe nije dozvoljen pristup logoru preživjelim logorašima u aprilu 2012 godine.
Sadašnji gradonačelnik Prijedora, Marko Pavić, izjavio je da bi memorijalni centar u Omarskoj narušio međuuetnicke odnose u Prijedoru. Ova vrsta negiranja genocida je samo jos veći teret povratnicima i preživjelim logorašima, i žrtvama etničkog čišćenja, zlošina protiv čovječnosti i genocida. Ovakve izjave pogoršavaju napredak u odnosu na ljudska prava i osnovne ljudske slobode u opštini Prijedor. Povratnici i preživljele žrtve genocida se godinama suočavaju sa brojnim izazovima u opštini Prijedor, ali je prijelomna odluka što im nije dozvoljen pristup logoru Omarska da bi na miroljubiv način odali poštovanje žrtvama.
Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma garanitra pravo svim povratnicima i preživjelim žrtvama da se vrate u svoje domove bez uznemiravanja, zastrašivanja, progona i diskriminacije, posebno na osnovi etničke, vjerske, ili političke pripadnosti. [v] Aneks 7 također istovremeno garantira ljudska prava i slobodu, posebno poziva na prevenciju i suzbijanje bilo kojih pismenih ili verbalnih provokacija od strane medija ili drugih osoba, kao i zaustavljanje etničkog ili vjerskog neprijateljstva od strane javnih funkcionera. Odlukom da se onemogući pristup preživjelim logorašima da uđu u Omarsku, i odlukom da se odustane od planova za izgradnju Memorijalnog centra u Omarskoj, vi prekršavate Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima Ujednijenih naroda [vi] koju tvrdite da podržavate. Štoviše, zvanični stav o ljudskim pravima firme ArcelorMittal [vii] jasno kaze da “mi poštujemo ljudska prava, kulturu, tradiciju, i vrijednosti loklanih zajednica kroz razvijanje dijaloga s narodima koji su pod uticajem našeg poslovanja. Naši standardi za angažman sa zajednicama zahtjeva od nas da imamo otvoren dijalog sa lokalnim narodima, ukljucujući angažman sa manje predstavljenim autohtonim grupama i ženama.”
“Nikad Više” predstavlja obavezivanje međunarodne zajednice da nijedan narod više neće biti izložen genocidu. Koncentracioni logori i mjesta gdje su izvršena masovna ubistva su postali komemorativni spomenici, šuvajući time sjećanje na strahote koje su se desile, i služe kao podsjetnik na zločine koji se mogu desiti kad se napusti borba za ljudska prava.
Vaš trenutni stav i odnos u vezi Omarske je neodgovoran, opasan i predstavlja politiku popuštanja i negiranja genocida. Snazno vas podsticemo da primjenite odgovorne mjere i ispunite obećanje koje ste dali žrtvama koncentracionog logora Omarska.
S poštovanjem,
Mr. Ajla Delkić
Izvršni Direktor, Americkog savjetodavnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu
Mr. Haris Alibašić
Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike
Prof. Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada
Mr. Sanja Seferovic-Drnovšek
Direktor, Bosansko američkog institute za genocid i obrazovnog centra
Prof. dr. Smail Čekić
Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
Prof. dr. Senadin Lavić
Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice Preporod, Sarajevo
Elvis Keranović
Predsjednik Vijeća bh organizacija u Australiji