Facebook
Twitter
YouTube
LINKEDIN

Dokle ce Bosna i Hercegovina da trpi ?

Dokle ce Bosna i Hercegovina da trpi ?Autor :Zijad Becirevic

U predstojećim ustavnim promjenama nitko u BiH nema pravo pravo prihvatiti klauzulu o samoopredelenju entiteta, jer Republika Srpska nije entitet koji je nastao kroz demokratske procese i integralni razvoj, već terorom, zločinima, progonima i genocidom.

Na ovo pitanje već desetine godina nema odgovora. Neće ga ni biti, jer o BiH odlučuju svi drugi, samo ne Bosanci. Da li je jedna od posljednjih odluka londonskog suda o odbijanju pomilovanja ratnog zločinca Momčila Krajišnika (čiji je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu podržao jedan broj Bošnjačkih srpskih poltrona, na čelu s g. Filipovićem) potvrda i naznaka da međunarodna zajednica (pravda) počinje shvatati propuste učinjene Dejtonskim priznanjem RS, te greške i nepravde nanesene u post-Dejtonskom periodu BiH državi i njenim narodima (posebno Bošnjacima), duboko posljedične ne samo za mir u BiH, već za mir i dobre odnose u Evropi i svijetu?
Kosovo se zauvjek oslobodilo srpskih nacionalističkih stega. Uzalud sve javne i tajne igre srpske i ruske diplomatije preko najviših instanci međunarodnog pravnog sistema. Republika Srpska ostaje najveća rak-rana Evrope. RS je genocidno tkivo koje se ne može ozdraviti, osim zamjenonom bolesnih ćelija zdravim, koje se u sistemu RS-e ne mogu u dovoljnoj mjeri ni roditi, ni oploditi. Analogno tome, svaka podrška Republici Srpskoj je negiranje svega vrijednog što je u svijetu slobode i demokratije svijet do sada stvorio. Uzaludni su svi napori raznih lobija da se RS sačuva i promoviše. Ma koliko djelovala postojano, ona je samo sapunica i kao sapunica će nestati. Nažalost, cijena njenog postojanja je previsoka, ali će je netko morati platiti.

Bosna, kao ni jedna slobodna država u Evropi, a možda i svijetu, od njenog Dejtonskog rođenja trpi opstrukciju i ultimativna suprostavljenja, prijetnje i podvale sa separatističkim nabojima punim antagonizma i mržnje, koji u entitetu Republike Srpske imaju ne samo urođeno pravo građanstva, već služe kao kriterij za profiliranje i vrednovanje separatističkih lidera. U postejtonskom periodu u BiH nije donesen ni jedan zakonski akt, provedeno nijedno zakonsko rješenje, bez oportunizma i izražene nadređenosti Republike Srpske, uz uslovljeno popuštanje i podređenost B-H države. Rijetko da prođe nedelja da neki od lidera RS, posebno učinkovito premijer Dodik, ne izvrijeđa i ispsuje svoju državu, takvim pogrdnim epitetima, s kavim ni goropadan čoban ne grdi “svoju neposlušnu stoku”. Dodikava retorika je postala nepodnošljiva mora za narod Bosne, ali veoma upotrebljiva i funkcionalna kao model za ličnu promociju i nametanje rješenja.
Zaista je neshvatljivo kako savremeni svijet, koji se toliko trudi biti pravedan i dosljedan u odbrani principa slobode i demoktratije, može dozvoliti genocidnoj tvorevini Republici Srpskoj i njenom aktuelnom lideru Miloradu Dodiku da se s toliko mržnje i antagonizma, izoštrenim nagonima šakala, iživljavaju nad Bosnom i njenim narodom, naročito Bošnjacima koje su punih pet godina terorisali, ubijali, progonili i genocidno zatirali, a sada ih sadistički drže u okovima svoje nacionalističke uslovljenosti. Njihove smišljene podvale, laži, prijetnje i provokacije, ponavljane iz dana u dan, postaju mora za sve narode Bosne. Oni koji su se vratili strepe od novih nemilih političkih događaja, a prognani ne mogu da se vrate, jer nikad nisu sigurni šta ih ponovno čeka na kućnom pragu: bradati četnik s nožem i automatom ili pak ono što bi makar uslovno mogli zvati sretnim povratkom. Nije začuđujuće što se svake godine hiljade prognanih Bošnjaka odriče bosanskog državljanstva, jer vide da domaći političari ne mogu ništa vrijedno usaglasiti, a svijet ne čini više ništa učinkovito na planu rehabilitacije obespravljenih. Nasuprot tome, moć nacionalističkih srpskih struktura ne samo da ne slabi, nego se ponekad stiče dojam da jača.
 Povratnici u Republiku Srpsku samo formalno ne trebaju pokazati pasoš kad prelaze granice entiteta. Svi oni su jasno obilježeni, kao okuženi. Za svaki njihov korak se zna. Većina njih živi u izolovanim dijelovima naselja, gdje se noću slobodno ne ulazi u kuću niti iz nje izlazi. Svaki telefonski poziv upućen iz inostranstva povratnicima u Republiku Srpsku ostaje na čekanju dok se poziv registrira, pa tek onda odobrava ili ne odobrava kontakt. Da bi imali prividnu slobodu i miran san povratnici žive poslušnički i hodaju pognutih glava, dok njihovi dželati u svim okupiranim b-h gradovima još hodaju kao heroji, kojima nitko ništa ne može.Vladajuće strukture Republike Srpske nastavljaju po strategiji totalnog osamostalenja do otcjepljenja.
 Sve institucije i instituti na nivou države su na klimavim nogama. Međunarodna uprava u BiH je dopustila srpskim vlastodršcima, identifikovanom agresoru, da samostalno donosi zakone, manipuliše bošnjačkom imovinom i kapitalom, nastavi s političkim pritiscima na stanovništvo, podiže državotvorne institucije i institute i nastupa u svijetu kao samostalna država. I politika i ekonomija su skoro potpuno odvojene od BiH i oblikovane vlastitim sistemima. Time je državi BiH pričinjena trajna šteta, ništa manja od štete u ratu. Na sramotu međunarodne zajenice i velikih sila koje kroje pravdu, Republika Srpska je sva manje entitet a sve više država, koja ima skoro kompletno državno ustrojstvo, pa čak i nadzor nad suverenitetom BiH. A to je samo set dokaza koji nam uvjerljivo potvrđuju da u RS nema slobode i da u njoj i dalje vlada teror nacionalističke srpske vlasti.
Ipak, svi van Republike Srpske, van Srbije i Rusije, ili znaju ili pretpostavljaju da prilike kakve sada vladaju u RS ne mogu više dugo potrajati, naročito ne više dugo nakon definitvne potvrde nezavisnosti Kosova od strane Međunarodnog suda u Haagu i nakon okretanja leđa Srbiji od strane Londona, po osnovu zahtjeva za izručenje g. Ejuba Ganića.

Odlučniji zaokret međunarodne zajednice potvđen je i nedavnim odbijanjem Krajišnikove molbe za pomilovanje. Sve to ima vidan uticaj na ponašanje srpskih vlasti u Srbiji i RS, koje shvataju da vučiju kožu sada moraju zamjeniti jagnjećom. Postaje im jasno da se silom i pritiskom, čak i uz asistenciju svjetskih moćnika kalibra Rusije, ne može vratiti zauvjek izgubljeno Kosovo, niti se može okupirani teritorij BiH modeliran kao entitet promovisati u samostalnu državu.
Pokušaji lidera Republike Srpske da nezavisnost Kosova iskoriste u svoju korist i stave u kontest osamostalenja Republike Srpske je ne samo apsurd, već opasna radnja, koju svijet nikad ne bi mogao bez posljedica preživjeti. Vođeni takvim saznanjima srpski nacionalisti prelaze na rezervnu varijantu, koju pokušavaju preko Vašingtona ili EU nametnuti kao politički nužnu i ekonomski opravdanu, a ona bi im omogućila da postepenom ekonomskom dominacijom ( preko novostvorene ekonomske unije) ponovno uspostave i političku kontrolu, sada ne samo nad teritorijem RS koje im sve dalje izmiče, nad trajno izgubljenim Kosovom, već i nad ne-prežaljenom Makedonijom, pa možda čak i Albanijom.
Ostaje pitanje na koje modelari još trebaju odgovoriti, da li bi se u takvom projektu uloga Hrvatske svela samo na respektabilnog partnera ili bi i ona ( po novom tajnom dogovoru sa Srbima) pokušala uspostaviti kontrolu nad teritorijem BiH, za koji u sadašnjim uslovima ima sve manje osnova. Za svaki slučaj, srpske vlasti su odlučile ponovno zakucati na vrata Ujedinjenih nacija, ali ni oni niti bilo tko drugi u neke ustupke sa te strane ne može osnovano vjerovati.
Bilo kako bilo, projektanti neke Balkanske unije daju novu šansu nacionalističkom vrhu RS predvođenim Dodikom da u novoj predizbornoj kampanji, tražeći maksimum dobije optimum, što bi običnim jezikom značilo: ako se RS ne može osamostaliti ili ovakva kakva je ujediniti sa Srbijom, onda bi mogla ući u neku novu Balkansku tvorevinu, ako ne kao država, onda makar kao pokrajina, što bi joj omogućilo da trajnije održi pun politički i ekonomski primat na okupiranom teritoriju. Svjetskim modelarima iz međunarodnih krojačkih radionica, dolazili iz Vašingtona, EU, Rusije ili čak UN, moralo bi biti jasno da se na Balkanu ne može napraviti nikakav savez država, ni ekonomski ni politički, dok se ne ukine Republika Srpska i ne razvlaste njene upravne strukture. Genocidna tvorevina sa imidžom od “200.000 pobijenih, milion i trista hiljada protjeranih, sa počinjenim potvrđenim i neutvrđenim genocidima, ne može ući kao cjelina ni u kakav sastav, osim u savez “za đavolom”.
Dodikova retorika mržnje protiv države od koje živi je već godinama iznad svakog tolerantnog limita, koji se u normalnim uslovima ne bi tolerisao ni puberitetliji.

Najnoviji Dodikovi izazovi “da je BiH za RS mora” uz prijetnje, da će oni (separatisti, nacionalisti, počinioici genocida) nakon oktobarskih izbora odlučiti o nezavisnosti Republike Srpske, su nova prijetnja ustavnom uređenju i ustavnom poretku BiH države. Ni 18 godina nakon stravičnih zločina počinjenih u srpskim logorima nad Bošnjacima, Dodik nije našao shodnim da prizna propuste, osudi i kazni počinioce zločina, a uzima sebi za pravo da pljuje po državnosti zemlje pod čijom se zastavom kiti i skriva. Može li čovječiji razum uopšte zamisliti da američki kongresmen, britanski parlamentarac ili francuski državnik gaze svoju zastavu, pljuju na svoju državu, gaze njene simbole i na svakoj sjednici vlade i parlamenta napadaju je i prijete nekakvim razornim djelovanjem.
U predstojećim ustavnim promjenama nitko u BiH nema pravo pravo prihvatiti klauzulu o samoopredelenju entiteta, jer Republika Srpska nije entitet koji je nastao kroz demokratske procese i integralni razvoj, već terorom, zločinima, progonima i genocidom. Nadređivanje Republike Srpske BiH državi mora se onemogućiti. Nikome na svijetu ne može se dozvoliti da na otetom i okupiranom teritoriju, očišćenom od starosjedilaca, instalira svoje državotvorne tvorevine.
Krajnje je vrijeme da Međunarodna zajednica stavi tačku na pitanje statusa BiH, naročito po pitanju entiteta. Republika Srpska mora biti ukinuta. Što prije bude ukinuta, prije će zavladati mir na Balkanu, a Evropa uspostaviti ravnotežu svih svojih područja. Ukinuti je mogu samo oni koji su je osnovali. Nisu to bošanjački lideri koji su ultimativno stavili svoje potpise na papir koji do kraja još nije bio ni ispisan. To su svjetski moćnici koji i danas tapšu četnike po ramenima i rukuju se njihovim krvavim rukama. Oni su ti koji su po svojoj savjesti ili pod pritiskom svjetskog javnog mnijenja dužni skinuti okove sa Bosne i prepustiti je njenom narodu. BiH mora postati privredno i politički jedinstven teritorij, na kojem će punu slobodu uživati svi njeni narodi. Predstojeći izbori i ustavne promjene su dobra prilika da se greške poprave i trasira uspješniji put razvoja BiH, kakav napaćena zemlja i napaćeni narod zaslužuju.