Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) izražava svoje veliko razočarenje i zaprepaštenost u vezi srebreničke rezolucije koju je sa velikim nedostacima izglasao srbijanski parlament 30-tog marta ove godine, koja je bila sve samo ne ono što je trebala da bude: bezuslovno priznanje genocida i agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Umjesto toga, srbijanski parlament se samo izvinuo zbog neuspjeha da spriječi ubistvo preko 8372 ljudi, žena i djece u Srebrenici. Ovaj politički potez opet pokazuje da Srbija i dalje nije voljna da preuzme odgovornost za svoja djela i učešće u agresiji i genocidu na BiH.
Preživjele žrtve genocida i agresije će nastaviti da traže istinu i pravdu za sve žrtve ovih užasnih zločina. Činjenica da je srbijanski parlament izglasao ovakvu rezoluciju ne uklanja srbijansku odgovornost za ratne zločine i genocid. KBSA će nastaviti da traži puštanje u opticaj dokaznog materijala koji je zapečaćen u nezakonitom dogovoru između Međunarodnog Suda Pravde i Srbije i Crne Gore, a koji pokazuje direktnu umješanost ovih zemalja u agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. Ovo uklanjanje dokaza je imalo direktan uticaj na presudu u tužbi BiH protiv Srbije u Međunarodnom Sudu Pravde (ICJ). U junu 2009 ovi dokumenti sa potpisima sudaca haškog tribunala Theodor Meron-a i Fausto Pocar-a su bili cirkulisani, sa datumima od 20-tog septembra 2005 i 6-tog aprila 2006 godine. Ovi dokumenti se odnose na odluku Međunarodnog Suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) po kojima se, ako su dokumenti autentični, potvrđuje postojanje dogovora između Međunarodnog Suda Pravde (ICJ) i Srbije i Crne Gore (SCG) da se zapečate dokumenti koji su bili ključni dokazi srbijanske i crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) i genocida u BiH. Ovi dokumenti sadrže izjavu Slobodana Miloševića, bivšeg jugoslovenskog predsjednika, koji se hvalio: „mi kontrolišemo 72% bosanske teritorije.“ Ova izjava je direktan dokaz srbijanske umješanosti u pripremu agresije i genocida u BiH. Ne postoji ta rezolucija koja može da promjeni tu činjenicu.
ICTY mora konačno da odgovori na pitanja u vezi svoje nemoralne odluke i da ispuni zahtjeve za objelodanjivanjem ovih dokumenata. Slučajevi nacističkih oficira iz Drugog svjetskog rata koji su nedavno bili uhapšeni i kojima se sudi pokazuju da ratni zločini ne zastarjevaju, i počinioce takvih zločina će sustići pravda i platiće za svoje zločine i završiti u zatvoru.
Ubistvo 8372 ljudi, žena i djece se mora nazvati genocidom; bilo kakav drugi opis je dodatna uvreda za žrtve i sam po sebi je kriminal. U uvodu u svoju rezoluciju 47/121 Skupština Ujedinjenih Nacija je 18-tog decembra 1992 godine definisala etničko čišćenje [počinjeno od strane srpsko-crnogorskih agresorskih snaga u BiH] kao vid genocida. Dodatno, 2001 godine je Međunarodni Sud za Ratne Zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) odlučio da je masakr u Srebrenici 1995 godine bio genocid. U jednoglasnoj odluci Žalbene Komisije Međunarodnog Suda Pravde u Hagu po pitanju slučaja „Tužitelj protiv Krstića“ potvrđeno je da je masakr u Srebrenici bio genocid. Međunarodni Sud Pravde je 26-tog februara 2007 godine po pitanju slučaja genocida u Bosni i Hercegovini bio istog mišljenja kao i ICTY da je masakr u Srebrenici bio genocid. Evropski Parlament je 15-tog januara 2009 godine velikom većinom (556 ZA, 9 PROTIV i 22 SUZDRŽANIH) usvojio rezoluciju proglašavajući 11-ti juli na čitavoj teritoriji Evropske Unije (EU) danom sjećanja na genocid u Srebrenici. 27-og juna 2005 godine, tokom 109-og Kongresa, Dom Predstavnika američkog parlamenta je izglasao rezoluciju H. Res. 199 kao komemoraciju desetogodišnjice genocida u Srebrenici. Senat je svoju verziju rezolucije (S. Res. 134) izglasao 22-og juna 2005 jednoglasno i bez amandmana. Države i gradovi u Mičigenu, Misuriju, Sjevernoj Karolini, Washingtonu, New Jerseyu, Ilinoisu su izdali proklamacije i usvojili su rezolucije kojima se daje na znanje da je u Srebrenici kao i u ostatku Bosne i Hercegovine izvršen genocid. Dan sjećanja na Srebrenicu i Sedmica odavanja počasti Bosni i Hercegovini su bile dio inicijative M-416 u kanadskom Donjem Domu [Predstavnika]; inicijative koja je prošle jeseni bila data na razmatranje od strane počasnog Brian Masse-a zastupnika Windsor West-a u kanadskom Parlamentu.
Znači ovakvo ponašanje od strane srbijanskog parlamenta samo omalovažava ovaj događaj i umanjuje njegovu važnost. Srbija mora da se suoči sa istinom i da prizna svoju ulogu koju je igrala u agresiji na BiH kao i u druga tri rata na teritoriji bivše Jugoslavije. Jedini način da se postigne napredak je da se stvari priznaju i nazovu svojim imenima koja zaslužuju, naime da je počinjen genocid nad Bošnjacima u ime veliko-srpskih ciljeva.
Upravni odbor KBSA