Piše: Zijad Bećirević
Prije nekoliko dana objavljena je vijest da je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) haškom optuženiku Radovanu Karadžiću, optuženom za ratne zločine i genocid, dodjelio za troškove odbrane dodatni iznos od 185.000 Eura.
Time smo frapirani svi mi koji makar povremeno pratimo ovaj proces, u kojem optuženik izigrava i provocira ne samo Haški sud i svoje žrtve, već kompletan sudski sistem, čime enormno povećava troškove procesa i suđenje odugovlači u nedogled. Dovoljno se prisjetiti samo nekoliko provokacija i posljednjih sekvenci sa suđenja, u kojima Karadžić sam bira i odbacuje advokate koji su mu dodjeljeni da ga brane, sam odlučuje hoće li se i kada pojaviti u sudnici, što čitav svjetski auditorijum gleda s negodovanjem i nevjericom, osim njegovog štaba advokata i savjetnika koji iz pozadine manipuliše s pravdom.
Ako se Karadžiću bude dopuštalo da na račun Suda, bošnjačkih žrtava i svjetske javnosti, izigrava institucije pravde kao do sada, sam bira i odbacuje branioce, provocira svjedoke odbrane, koristi dodatno vrijeme za odbranu (kao da kroz 13 godina igranja “ćorke” nije imao dovoljno pripremnog vremena), dodjeljeni iznos trebet će mu barem utrostručiti. Dobro bi bilo znati koliko je Karadžić do sada potrošio, ali bolje da ne znamo, jer bi nas to gurnulo u još veće očajanje.
Očigledno, nije mu bilo dovoljno sve ono što je oteo i opljačkao u Bosni tokom godina pljačke i otimačine. Nisu mu dovoljni raspoloživi akreditivi Republike Srpske i Srbije sa advokatskim timovima, saradnicima i savjetnicima. Neka mu Tribunal za vođenje odbrane isplati još honorar kao vanjskom saradniku, ili će to njegovi pomagači rješavati protu-tužbom, kada po uhodanom scenariju za to dođe vrijeme.
Ako haški sud zaista toliko principijelno teži da pomogne istražne radnje na putu do istine i pravde, zašto nije finansijski podržao svjedoke u procesu po Tužbi BiH protiv Jugoslavije, za koju su bošnjački prognanici širom svijeta morali odvajati “od usta”, jer srpski lobi u BiH nije dozvolio da se troškovi tužbe finansiraju iz državnog budžeta?
Kako stvari sada izgledaju, Karadžić bi na svojoj sudskoj parnici mogao dobro zaraditi, bolje nego da je na predsjedničkom mandatu. Kada, nakon nekoliko odležanih godina (kao njegova desna ruka, Biljana) dođe opet u Bosnu ili Srbiju, možda sa tako zarađenim sredstvima (i nagradama koje ga za učinjena djela očekuju) jeftino kupi neko bosansko preduzeće iz društvenog vlasništva ( koje su desetinama godina rada podizali bosanski entuzijasti) i u njemu “uhljebi” potomke svojih žrtava.
Ponesen tolerantnom podrškom međunarodnih institucija, Karadžić je ponovno pred Novu godinu osporio advokata koji mu je određen da ga brani pred Tribunalom. “Dajte mu još para, pa nek vas još više maltretira” komentar je jednog ozlojeđenog Bošnjaka. Obzirom da se sam brani i ne priznaje sudske branioce, nije isključeno da mu za uspješnu odbranu nakon svega isplate dobar honorar. Ili će ga sam uzeti iz fonda koji mu je odobren. Možda zato i neće advokata!!!
Dobro bi bilo kada bi se ova komedija o Karadžiću (u kojoj je Karadžić još uvijek samo glumac komedije a ne tragedije ) mogla pravdati onom narodnom da “nikakva cijena nije visoka da se na čistac istjera pravda”, ali je i najmanji iznos potrošen za provociranje pravde, promociju i vrednovanje zločina, ravan novom zločinu. Za bošnjačke žrtve, koje već danima prolaze kroz sudnice haškog suda, za narod Srebrnice, Prijedora i drugih okrvavljenih gradova to je ravno honorisanju i stimulisanju zločina.
Željeli bi da nas efikasnije vođenje procesa i izrečena pravedna presuda u naše sumnje što prije razuvjere.