Jedan od najznačajnijih agresorskih načina provođenja u djelo etničkog čišćenja u agresiji na BiH, kojeg su počinili bosanski Srbi i njihovi saveznici Srbija i Crna Gora u stvaranju zločinačkog projekta Velika Srbija, bili su zloglasni koncentracioni logori. Za mnoge Bošnjake poslednja stanica u njihovim životima, nakon dugog mučenja, su bili upravo zloglasni logori.
Iako postoji pravni okvir za donošenje zakona o pravima žrtava torture – međunarodne rezolucije – {Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni ili postupaka i rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda iz 2006.}, BiH ni 20 godina nakon agresije i genocida nema krovni zakon kojim bi štitila prava osoba koje su prošli kroz brojne logore. BiH je temeljem međunarodnih konvencija koje su u sastavu Ustava obavezna da izvrši reparaciju žrtava torture koja, između ostalog, podrazumijeva i naknadu nematerijalne štete. Rezolucija Ujedinjenih nacija je obavezala države članice da učine ove postupke što bezbolnijim i što više ih prilagode žrtvama jer se radi o osobama koje su mnogo propatile. To su ljudi koji i dan danas trpe veliku duševnu bol i imaju posljedice.
Međunarodni krivični tribunal za područje bivše Jugoslavije je presudama utvrdio krivično djelo ratnog zločina protiv čovječnosti u koncentracionim logorima širom BiH, te osudio odgovorne za taj zločin. Krivično djelo ratnog zločina protiv čovječnosti ne zastarijeva, niti zastarijevaju tužbeni zahtjevi žrtava torture u koncentracionim logorima.
Međutim država BiH prema žrtvama torture nema sluha. Naprotiv, učinila je sve da im sistemski učini nedostupnim njihova prava. Svjesno se išlo na to da bivši logoraši ne dobiju prava, a razlozi su sasvim političke prirode. Država očigledno želi da izbjegne obaveze prema žrtvama torture, pa tako sudovi zauzimaju stavove na način koji odgovara određenoj političkoj opciji. Institucije u BiH nisu našle za shodno da urade ni minimum od potrebnog a to je da bar uredno evindetiraju sve one koji su prošli kroz zloglasne kazamate koncentracionih logora pogotovo u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Republika Srpska je nastala na temeljima najstrašnijih zločina protiv čovječnosti, kao što su zločin genocida i najsuroviji zločini u kazamatima koncentracionih logora.
Danas bivši logoraši u BiH opet žive u strahu kada će im doći rješenje sa suda. Presudama sudskih organa u entitetu Republika Srpska tužbeni zahtjevi logoraša su odbijeni kao neosnovani, a logoraši obavezani na plaćanje sudskih troškova. Žrtve logora moraju platiti hiljade eura sudskih troškova entitetu Republika Srpska, koju su tužili zbog mučenja, te im se plijeni imovina. Zbog navodne prakse sudova u manjem bosanskohercegovačkom entitetu da bivšim logorašima zbog zastare slučaja šalju zahtjeve za naplatu sudskih troškova, logoraši ponovo prolazi kroz torturu.
Polazeći od činjenice da utvrđena krivična djela ratnog zločina protiv čovječnosti u logorima ne zastarijeva i da je država ta koja mora snositi odgovornost, a da država BiH još ostaje nijema na prava bivših logoraša, te da bivši logoraši u BiH moraju ponovo trpiti, osjećajući se ponovo poniženo zajedno sa svojim porodicama, pozivamo vas da dignete svoj autoritativni glas i zaštite žrtve torture u koncentracionim logorima u agresiji i genocidu na BiH koje su sada žrtve vlastite države.
Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike
Institut za Istrazivanje Genocida Kanada