Autor: Zijad Bećirević
Istina o Dobrovoljačkoj je samo jedna – u Dobrovoljačkoj se RBiH branila od JNA, koja je svrstana na stranu agresora i petokraku zvijezdu zamjenila kokardom
Pasterizacija laži o Dobrovoljačkoj – temeljna osnova za oblikovanje svjesti u RS
Potpuna istina o Dobrovoljačkoj nije ni daleka ni nedokučiva. Jer sve je zna, sve je poznato. Ako laže koza, ne laže rog. Za sve postoje činjenice i dokazi. Postoje učesnici i svjedoci, domaće i svjetsko javno mnijenje. Znaju se mjesto, vrijeme i akteri događaja. Zna se šta je prethodilo a šta je sljedilo. Znaju se posljedice. Zna se i radi čega se sve dogodilo. Potrebno je samo složiti mozaik, poredati kockice i slika će biti jasna i potpuna. Jasna je ona već sad, jasna je bila i onda kada se sve dogodilo. Postoje očevidci, foto snimci, presude i sudski spisi ne samo domaćih već i stranih sudova. Najlakše od svega je prebrojati mrtve i ranjene, pa se i time spletkari. I pored svega, najveći broj mladih u Rs, a mnogi i u Srbiji, vjeruje u ono što su im rekli i što im uporno ponavljaju. U njihovoj svijesti je pasterizirana laž o Dobrovoljačkoj, ustvari laž o karakteru i ulozi Jugoslovenske narodne armije u najtežim trenutcima odbrane jugoslovenskih naroda, i živjeće toliko dugo u njihovim glavama dok se konzervansi ne usmrde ili organizam otrove ne izbaci. Sve do tada će pasterizovana laž služiti kao temeljna osnova za oblikovanje svijesti građana Rs, posebno pionira, školske omladine, mladih.
U Dobrovoljačkoj ni ovaj put, dvadeset godina kasnije, srpskim okupatorima nije dato pravo upozorenje ni pravi odgovor, pa se ponovno, još bezobraznije, beskrupuloznije, još surovije nego prije 20 godina dogodila Omarska. Logoraši Omarske i njihove porodice vraćeni su sa kapija logora 9. Maja – na Dan logoraša i Dan pobjede nad fašizmom, vrijeđani i ispljuvani od čuvara fašističke tekovine, samo zbog toga što su namjeravali položiti cvijeće u spomen žrtava logora Omarska.
Za sve one koji žele istinu o Dobrovoljačkoj, istina je u Prijedoru, u Omarskoj, u Srebrenici, Foči, Bratuncu, širom BiH, u priznatom ili nepriznatom ali počinjenom genocidu nad Bošnjacima.
Dobrovoljačka je jedna od ključnih tačaka odbrane BiH
Dobrovoljačka je jedna od ključnih tačaka odbrane Bosne i Hercegovine. Mada je prije majskih dana 92 širom BiH bilo više sukoba s agresorskim formacijama, ti sukobi su bili više lokalnog karaktera i nisu imali neki veći uticaj na konačan ishod. Već s početka devedesetih ovi sukobi su bili veoma znakoviti i puni naboja u graničnim oblastima uz rijeke Unu i Savu, gdje je prisustvo JNA postepeno ojačavano četnicima ubacivanim iz Srbije, što je pravdano prijetnjom i opasnošću od upada hrvatskog MUP-a.
JNA je svoje opredelenje pokazala još 1991. kada smo svakog dana i svake večeri s posebnom nadom u večernjem dnevniku iščekivali ohrabrujuća saopštenja Generalštaba JNA, a izjave generala Adžića i drugih armijskih čelnika doživljavali kao šokantna razočarenja. Bilo je to kao da se čovjek – jagnje pretvara u vuka, postaje životinja, vampir, a vjera postaje nevjera. Od naše Narodne armije, u koju smo slijepo vjerovali preko 50 godina, očekivali smo da nas odbrani, zaštiti i uspostavi red i zakon, a ona se stavila u službu naših krvoloka, u službu srpske fašističke mašinerije, koja se upustila u pakleni plan stvaranja Velike Srbije porobljavanjem, progonom i likvidacijom drugih naroda, prije svega Bošnjaka.
Dobrovoljačka je pokazala da se patriotizam i ljubav prema domovini mogu suprostaviti najjačoj sili na svijetu i pobjediti ; ona je potvrdila i ono što mnogi građani nisu mogli ni htjeli vjerovati, da JNA više nije Ona narodna armija kojom su se godinama zaklinjali, već izdajnička vojska koja je već u prvim stvarnim izazovima zvijezdu petokraku bacila pod noge i zamijenila četničkim simbolima.
Srpski agresori ne odstupaju od osvajačke strategije
Srpske okupatorske vlasti uporno nastavljaju sa svojom osvajačkom strategijom i nastoje na području Bosne i Hercegovine, koristeći ispruženu lavju šapu Republike srpske proširiti uticaj i ovladati područjima koja nisu uspjeli zauzeti vojnom silom. Ne zadovoljavajući se “donacijom“ 49% bh teritorija nepravednim Dejtonskim mirom i perfidnom uzurpacijom Distrikta Brčko, nastavljaju s razornim udarima na tekovine BiH države i instaliranjem državotvornih institucija i odvojenih sistema, na otetoj zemlji stvaraju sve samostalniju srpsku državu. Politika genocida i dalje se nastavlja riječima i djelima tima Milorada Dodika. Smeta im država, ne vole državnu himnu, priželjkuju vlastitu armiju. Negiranje genocida i nametanje krivice žrtvi je sve prisutnije. To se potvrdilo i minulih majskih dana, uspostavljanjem odvojenih zona u srcu Sarajeva, u Dobrovoljačkoj, kada je prilikom odavanja pošte poginulim vojnicima bivše JNA, Dodikov izaslanik Petar Đokić, zaštićen debelim kordonom policije, nastavio optužbama, ponavljanjem laži i izjednačavanjem agresora i žrtve, što je izazvalo samo spontane reakcije prisutnih građana Sarajeva, sa druge strane kordonske linije. Ne mogu se u Dobrovoljačkoj, niti bilo gdje u BiH, gdje je vršen planski odstrel bosanskog rodoljublja, održavati mitinzi i držati govori u kojima će se slaviti genocidna Rs i promovisati srpski fašizam, koji je BiH i sve njene narode zavio u crno.
Mistifikacija i materijalizacija žrtava Dobrovoljačke
Obilježavanje godišnjice stradanja za porodice žrtava, za organizacije i organe vlasti, ne bi imalo nikakvih zapreka i sigurno bi bilo prihvaćano s odobravanjem a ne negodovanjem, kada bi se to činilo u ime i za duše mrtvih, naročito mladih zavedenih histerijom osvajanja, ali agresorski vrh Srbije i Rs i dalje čini sve da svaku smrt, svaku pogibiju i stradanje srpskih vojnika u regularnim i paravojnim formacijama mistificira, materijalizira i predstavi kao herojski humani čin za odbranu Srpstva, istovremeno negirajući pravo rodoljubima BiH da brane svoju domovinu i vjekovna ognjišta. Iz tog razloga, očajnički uzvici “Ubice, ubice!” su upućene s pravom i na pravom mjestu, ali sigurno ne da povrijede osjećanja ožalošćenih roditelja i rodbine, već da daju do znanja nosiocima mržnje da sa nakanama i planovima svoga vođstva, koje se do danas nije izvinilo ni ogradilo za počinjene zločine, nisu dobro došli ni u Sarajevo, ni na ovo sveto mjesto na kojem je 3. maja 1992. branjena BiH, kao zajednica svih njenih naroda.
U RS se od rata ništa nije promjenilo
Sljedbenici Miloševića, Karadžića, Mladića došli su u Sarajevo da „svijetla “ obraza gaze svetinje, pljuju i napadaju, da dijele i zavađaju, a logorašima logora Omarska, najvećeg fašističkog logora u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ni 20 godina nakon počinjenog genocida nad Prijedorčanima, nije bilo dozvoljeno položiti cvijeće u spomen žrtava. Nije, jer se u Prijedoru i Republici Srpskoj ništa nije promjenilo u odnosu na protekli rat. Kako reče g. Edin Ramić, predstavnik NVO, “ još jednom je pred zatvorenom kapijom Omarske mrak pobjedio svijetlost “, još jednom je dominirao srpski fašizam, mada se Evropa i onda i sada zaklinjala da se to više nikad neće ponoviti. I ne ponavlja se…, jer ovo u Bosni nije ponavljanje već trajanje. Okorjeli zločinci slobodno šeću bosanskim gradovima, a Srbijom se širi četnički pokret i promovira lik i djelo ponovno vaskrsnutog Draže Mihajlovića. Avet fašizma traje i mrijesti se već 20 godina i izrasta u avetinju koja će uskoro doći glave i toj umišljenoj indolentnoj Evropi, ako prepusti srpskim fašistima da se šepure Prijedorom… i prkose u Dobrovoljačkoj…
Izetbegovićeva otmica preusmjerila patriotizam
Teroristički napad jedinica JNA na legitimnog predsjednika R BiH g. Aliju Izetbegovića i njegovo hapšenje na bosnskoj zemlji, na sarajevskom aerodromu, pri povratku s mirovne konferencije, je događaj bez presedana, ali i najvažniji događaj u odbrani BiH od srpske agresije, koji je pokrenuo mase i preusmjerio patriotizam, koji je 50 godina slijepo služio srpskom imperijalizmu, oličenom u snazi i lažnoj zaštitničkoj ulozi JNA. Taj događaj je jasno nagovjestio ko je ko na užarenoj jugoslovneskoj sceni koja se nezaustavljivo obrušavala i pokrenuo svijest o potrebi da se samoorganizujemo i branimo, ako želimo sačuvati samostalnost i preživjeti.
Treba imati u vidu da je tog 2.maja 1992. srpski agresor sa preko 20.000 do zuba naoružanih vojnika, sa više od 120 tenkova, bezbroj snajperskih cijevi i haubica držao na oku svaki djelić Sarajeva i pucao po sarajevskim naseljima. Grad je bio bez plina i vode, a gradska naselja, pošta i elektroprivreda u plamenu. Pucalo se i napadalo iz pravca Trebevića, sa Grbavice i Nedžarića, a tenkovi i transporteri su bili kod Vrbanja mosta i ispred Doma sindikata. Plan im je bio prekinuti sve veze, zauzeti zgradu predsjedništva, ovladati područjem, likvidirati predsjednika Izetbegovića i zamjeniti ga izdajnikom Fikretom Abdićem, koji je već spremo čekao da zauzme predsjednički polođaj. Da su tada uspjeli zauzeti Predsjedništvo i Skupštinu njihov plan da BiH priključe velikoj Srbiji bio bi na pragu ostvarenja.
A takvo stanje nije bilo samo u Sarajevu i oko Sarajeva, već je tako bilo na čitavom području BiH. Avgusta 1991. godine, kao oko Sarajeva, artiljerija se ukopavala oko Prijedora, Bosanske Dubice, Bosanske Gradiške… a već početkom septembra vodile su se borbe oko Hrvatske Dubice, Jasenovca, Novske…Svoju pravu narav već tada, nakon nekoliko mjeseci neutralnosti, pokazala je do kraja srbizirana JNA.
JNA je u Dobrovoljačkoj izdala narode BiH
Brutalna otmica prvog čovjeka države, u svakoj državi i svakom trenutku, opravdava upotrebu svih legitimnih i međunarodno priznatih sredstava odbrane i zaštite. Hapšenje Predsjednika Izetbegovića i tortura vršena nad njim, po zapovjedi generala JNA Blagoje Adžića, je bio pokušaj da se vojnim udarom svrgne predsjednik, zamjeni podobnijim ili ucjeni i prislili na ustupke, što je moglo u kasnijem toku događaja rezultirati nepovoljnim kompromisima i ustupcima, u koje prije svega spada Dejtonski mirovni ugovor.
JNA je u Dobrovoljačkoj izdala očekivanja naroda Jugoslavije, očekivanja naroda BiH. Otmica predsjednika Izetbegovića izvršena 2. maja 1992.godine bio je događaj koji je duboko potresao Bosnu i Hercegovinu, digao na noge muslimanski narod, uznemirio susjedstvo i usmjerio pažnju EU i svijeta na opasna i posljedična događanja u BiH, na Balkanu. U svakoj drugoj prilici otmica predsjednika države bi barem podjelila svjetsku javnost i uslovila žustru posredničku intervenciju iz vana, samo u slučaju BiH je i taj slučaj zadržan na periferiji zbivanja i ostavljeno nama samima da se vadimo.
Karadžićevi sljedbenici se ne mogu zaustaviti lijepim riječima
Svi politički procesi i događaji postedejtonske mirovne implementacije na relaciji između entitetskih vlasti Rs i države BiH vođeni su strateškim oružjem Srbije i samo sa jednim ciljem, da potvrdi ratna osvajanja i učvrsti vezu sa područjima BiH koja su oteli i sada uživaju kao svoju babovinu. Dodik, Radmanović … u svom paklenom hodu se ne mogu zaustaviti lijepim riječima, podizanjem zdravica i tapšanjem po ramenima, već se moraju zaustaviti i slomiti silom, jer oni poznaju i vjeruju samo u silu. A raspoloživa sila protiv njih je argumentirana tužba zbog kontinuiranog djelovanja protiv države BiH, podržavanjem fašističkih programskih načela i ugrožavanjem njenog suvereniteta i integriteta.
Da su Bošnjaci počinili nad Srbima ono što su Srbi počinili nad Bošnjacima, danas Bošnjaka ne bi bilo ni u mišjoj rupi. Da li bi Bošnjacima bilo dopušteno da dođu u centar Beograda i nastave širiti neistine, produbljivati laži i napadati? Našu strpljivost, šutnju i izostanak pravog odgovora i reakcije uvijek doživljavaju kao našu slabost i nemoć, spremnost na predaju i kapitulaciju, pa nas udaraju jače i posljedičnije da dovrše započeto.
Što nije moglo vojnom silom, pokušava se pravnim sredstvima
U sukobu branilaca Sarajeva, branilaca BiH sa četniziranom JNA u Dobrovoljačkoj ubijeno je 7 a ranjeno 14 vojnika JNA. Život je izgubilo 12 branilaca Sarajeva, pripadnika Armije BiH. Kolona je išla sa 40 vozila i brojala 300 vojnika, a na čelu kolone u vozilima UN bili su general Kukanjac i Luis Mekenzi. Predsjednik Izetbegović j bio u oklopnom transporteru s Mekenzijem. Umjesto da JNA pri povlačenju imobiliše teško naoružanje, napusti sarajevske kasarne i pređe u izabrana odredišta u Srbiji, vojni vrh je vojnicima naredio da pri povlačenju pucaju u mase i sijanjem smrti dokažu da su sedma vojna sila na svijetu. Tom prilikom je zarobljenio 215 vojnika JNA. Konvojem JNA u povlačenju zapovjedao je je general Milutin Kukanjac, koji je u svom saopštenju o ovom događaju izjavio da je „ poginulo 6 vojnika“ i taksativno naveo njihova imena. I sa kojim pravom, neodgovorno, provokativno i nekažnjivo predstavnici vlasti Rs na mjestu događaja mogu ponavljati laž o “42 ubijenih i više od stotinu ranjenih “. Sa istim ciljem srpske vlasti su ovaj događaj okarakterisale kao ratni zločin, u kojem su 42 vojnika JNA ubijena, ranjeno 71 a zarobljeno 215 vojnika, na osnovu čega je srpsko tužilaštvo 2008. ponijelo prijavu i raspisalo potjenice za 19 osoba, među kojima su bili g. Ejub Ganić, Jovan Divjak i drugi.
U tužbi Srbije se tvrdilo da vojnici JNA u toku napada nisu odgovarali vatrom, jer im je zabranio Kukanjac, te da su zarobljeni vojnici, njih 215, odvedeni u zgradu FIS-a, gdje su maltretirani i ubijani pucanjem u potiljak. Srbi čak tvrde da je Ejub Ganić, tada komandant Armije BiH, namjeravao pri povratku s Lisabonske konferenvcije ubiti predsjednika Izetbegovića, jer je prihvatio Kutiljerov plan sa kojim se Ganić nije slagao. Koliko je sve ovo laž i neistina potvrđuju izjave 352 svjedoka i 412 materijalnih dokaza (uključujući i video snimke ) koji su u posjedu Suda, na osnovu kojih je Tužilalaštvo BiH u januaru 2012-te obustavilo istragu i oslobodilo odgovornosti Ganića, Efendića, Backovića, Divjaka, Pušinu, Švrakića, Vikića, Muslimovića, Topića, Berovića, Jusupovića, Kelmana, Dolana i Hadžića, jer nisu počinili nikakvo krivično djelo, kako su im nastojali pripisati i nakalemiti. Iako je Međunarodni sud još 2003. odbio slučaj, s obrazloženjem da je JNA kao neprijateljska vojska koja je ratovala protiv BiH bila legitimna meta, srpske vlasti i dalje nastoje laž pretvoriti u istinu i dokazati da to nije tako.
Ponovnim nametanjem slučaja Dobrovoljačke ne samo na unutarnjem već prvenstveno na vanjskom planu, i nakon obustave istrage protiv osumnjačenih osoba, Srbija pravi nove korake u nastojanju da izjednači bošnjačke žrtve i srpske počinioce zločina, da svede na istu osnovu pravo na odbranu i pravo na agresiju. Kada se ovome doda srpska verzija Tuzlanske kolone, negiranje sarajevskih Markala, osporavanje zločina genocida počinjenih širom BiH, prije svega u Prijedoru i Foči, može se vidjeti koliko je Srbija širenjem dezinformacija profitirala a BiH izgubila. Uzalud stotine hiljada već ispisanih stranica Haškog suda i drugih sudskih instanci o logorima, torturi nad Bošnjacima, silovanjima, masovnim ubijanjima, progonima i deportaciji, uzalud hiljade dokaza o genocidu, urbicidu, kulturocidu, kad preko sve jačih srpskih lobija srpske laži brže dopiru do uha onih koji odlučuju, što se vrlo posljedično odražava na opšte stanje u BiH. Srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović i dalje tvrdi da je „ tužilac koji je odlučio da se odustane od istrage o slučaju Dobrovoljačke bio u funkciji zaštite zločina, a ne čovjek koji treba da istraži zločin“ , a iz Ministarstva unutrašnjih poslova Rs poručuju da imaju nove dokaze u predmetu Dobrovoljačke i da će ih dostaviti tužiocu Džudu Romanu, koji je o slučaju Dobrovoljačke u januara 2012-te obustavio istragu.
Istina o Dobrovoljačkoj je samo jedna
Pasterizacija laži o Dobrovoljačkoj ostaje u Rs i Srbiji temeljna osnova za oblikovanje historijskih činjenica o ulozi JNA u toku i nakon raspada Jugoslavije i format za formiranje svijeti srpskih građana, posebno mladih, koji se po svaku cijenu nastoje uvjeriti da su za raspad Jugoslavije krivi svi, osim Srbije. Laži i obmane su pokvarljiva roba, s ograničenim vijekom. Ma koliko se trudili, istina će i njima izaći na vidjelo, je ona ne miruje; ona se kreće i mada je nekad spora, nadvladava i ruši pred sobom sve barijere i prepreke. Samo treba gledati na oba oka i slušati na oba uha. U Srbiji i Rs to još uvijek mnogi ne znaju.
Istina o Dobrovoljačkoj je samo jedna. U Dobrovoljačkoj se R BiH branila od agresorske JNA, koja se svrstala na stranu srpskog agresora i zvijezdu petokraku zamjenila četničkom kokardom. Brutalna otmica Predsjednika RBiH g. Alije Izetbegovića imala je za cilj jednom blic operacijom okončati sudbinu nezavisne i suverene BiH i zapečatiti sudbinu njenih naroda. U svemu što se tada i kasnije dogodio JNA je srušila svoj lažni imidž, pokazala vlastito lice i naličje. Na tragu istine o Dobrovoljačkoj je istina o našim zabludama i istina o nama samima.