Poštovani Gospodine Bakire Izetbegoviću,
Ovim pismom želimo da Vam skrenemo pažnju da je dalje rastakanje i usložnjavanje državotvone strukture Bosne i Hercegovine bez sumnje pogubno po sve narode koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom. Historija je učiteljica a ona nas uči da nezdrav kompromis često iniciran uskim stranačkim interesima ili interesima pojedinaca ne vodi zajedničkom boljitku naroda i građana naše države. Kao što znate, prije dvadeset i četiri godine, Bosna i Hercegovina je postala nezavisna država i članica Ujedinjenih Nacija. U tih dvadeset i četiri godine, naša država je prešla trnovit put od zemlje koja je pretrpjela Srbsko-Crnogorsku i Hrvatsku agresiju, najgora ratna razaranja i zločine protiv civilnog stanovništva u Evropi još od Drugog svjetskog rata. Nezapamćene strahote Bosne i Hercegovine kuluminirale su aktom genocida potvrđenog brojnim presudama Međunarodnog Krivičnog Tribunala u Haagu.
U poslijeratnom periodu, Bosna i Hercegovina je ostvarila značajan napredak u jačanju i promicanju odnosa sa našim susjedima, Hrvatskom, Crnom Gorom i Srbijom, čime dajemo naš doprinos regionalnoj saradnji kao jednoj od glavnih preduslova za trajni mir i stabilnost u regiji.
Iako je napredak nesumnjiv, neosporna je činjenica o postojanju brojnih problema uzrokovanih komplikovanim i često nepremostivim birokratskim blokadama koje su proizašle iz Ustava naše države. U svrhu kompromisa i neophodnog političkog pragmatizma, sama osnovica Daytonskog Ustava često se pomjerala u svojim ključnim djelovima. Na taj način se pokušavalo zadovoljiti stanje na terenu nastalo agresijom, brutalnim ratnim zločinom i etničkim čišćenjem. Prihvatanje kompromisa na klimavim osnovama glavni je razlog nezahvalanog i često diskriminirajućeg položaja Bošnjaka u manjem BiH entitetu kao i u pojedinim kantonima u Federaciji BiH sa Hrvatskom većinom.
Kao nezaobilazan primjer koji građani Bosne i Hercegovine svakodnevno žive u svojoj stvanrosti, može se navesti takozvani mehanizam entitetskog glasanja. Primarno namjenjen kao zaštita za legitimne teritorijalne interese dva entiteta, po mišljenju sva tri konstitutivna naroda, taj mehanizam prerastao je u kočnicu kojim jedna etnička grupa iz jednog entiteta blokira Državu bez bilo kakvog učešća drugih konstitutivnih naroda. Usvojena odluka o sistemu kooridnacije evropskih integracija, nesumnjivo je novi vid “entitetskog veta” ovog puta oličen takozvanim kantonalnim koncenzusom. Nepostojanje mogućnosti uklanjanja mogućih blokada negativno će se odraziti na evro-atlantski put naše zemlje. Ovaj mehanizam, tajno usvojen od strane Vijeća minisitara Bosne i Hercegovine dozvoljava nižim nivoima vlasti u BiH da blokiraju bilo kakav zakon koji u datom trenutku ne zadovoljava uskostranački interes neke partije pritome zaobilazeći opšti interes države BiH.
Svjež je primjer nepotpisivanja sporazuma između BiH i EUROPOL-a zbog nepostojanja saglasnosti dva kantonalna Ministra. Poučeni tim iskustvom, neprihvatljivo je traženje konsenzusa o odlukama koje moraju biti riješene i donešene u institucijama države kao nosioca suvereniteta. Evro-atlanski put Bosne i Hercegovine neće biti ostvaren trulim kompromisima koji državu rastakaju na neprepoznatljive djelove omeđene nevidljivim etničkim linijama.
Pred Vama su teška i izazovna vremena popločena zahtjevima za provedbu odluke Evropskog Suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine.” Pred Vama su teške reforme javnog RTV servisa ko je nadamo se neće proizvesti treći kanal, nalazite se pred izazovnim rješenjima statusa grada Mostara čija podjela i uspostavljanje “Hrvatskog stolnog” grada bi bio posljedni ekser u kovčeg građanske države Bosne i Hercegovine, kao i promjene izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje stižu svjetlosnom brzinom.
Pozdravljamo rješavanje nagomilanih problema i Vaš neumorni rad bez kojeg ostvareni progres ne bi bio moguć. Istovremeno, dijaspora Bosanaca i Hercegovaca koji smatraju cjelovitu Bosnu i Hercegovinu svojom državom ne može podržati transformaciju države u trientitetsku uniju zasnovanu na etničkim podjelama i ekskluzivitetu jednog naroda u odnosu na sve ostale koji su se tu zatekli pukom slučajnošću ili su se vratili nakon sprovedenog etničkog čišćenja.
Uvaženi Gospodine Bakire Izetbegoviću,
Ukoliko je jedan ključni element državnosti Bosne i Hercegovine na stolu, onda na istom stolu moraju biti i svi drugi kritički faktori o kojima se mora voditi javna diskusija. Parcijalni sporazumi i odluke donešene u tajnosti direktno ugoržavaju državnost Bosne i Hercegovine i opstojnost bošnjačkog naroda. Osporavanja državnosti Bosne i Hercegovine neće biti zaustavljena jačanjem pozicije onih koji se u osporavanja upuštaju, pogotovo uzimajući u obzir njihove otvorene pozive na referendum o nezavisnosti ili formiranje dodatne etničke jedinice.
U ime UO KBSA Eldin Elezović, Predsjednik