Jedan od najznačajnijih datuma u povijesti države Bosne i Hercegovine jeste zasigurno 22. maj 1992. godine kada je Republika Bosna i Hercegovina primljena u Ujedinjene nacije kao 177. članica ove međudržavne organizacije na svjetskom nivou. Prije toga Republika Bosna i Hercegovina priznata je od EEZ 6./7. aprila 1992. godine na osnovu provedenog referenduma od 29.2./1.3. 1992. godine kada je oko 64% građana glasalo za nezavinsu državu Bosnu i Hercegovinu. Bugarska je prava priznala nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine. S referendumom i njegovim konsekvencama nije se slagala Srpska demokratska stranka (SDS) koja je organizirala bojkot referenduma zbog otvorenih velikodržavnih planova i hegemonijskog narativa „svi Srbi u jednoj državi“.
Bilo je mnogo manipulacija od strane Miloševićevog režima oko pitanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Miloševićeva propagandno-obavještajna mašinerija obmanjivala je javnost da se radi od otcjepljenu i nečemu nedozvoljenom, a istina je bila sasvim drugačija. Republika Bosna i Hercegovina je već od 1974. godine bila država koja je činila jugoslovensku federaciju s ostalim republikama. U procesu disoloucije SFRJ ona je imala legalno pravo napuštanja ili izdvajanja iz jugoslovenske federacije. Ona je to pravo iskoristila i legalno napustila jugoslovensku, ustvari, velikosrpsku federalnu konstrukciju. Dakle, izdvajanje Republike Bosne i Hercegovine iz okrnjenje jugoslovenske federacije, nakon Srbije, Slovenije i Hrvatske, bilo je legalan proces.
Nezavisnost Države Bosne i Hercegovine bila je najveća smetnja za velikosrpski hegemonijski projekt. Stoga je Miloševićev režim pokrenuo Jugoslovensku armiju protiv bosanskih civila i pokušao dovesti do kapitulacije bosansku Vladu i uništiti Republiku. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu rezultirala je genocidom nad Bošnjacima, dramatičnim uništavanjem jedne moderne i industrijalizirane evropske države, raseljavanem i progonom stotina hiljada stanovnika, etničkim „čišćenjem“ i licemjernim saučesništvom internacionalne zajednice u instaliranju entiteta „rs“ kao rezultata genocida i drugih zločina. Nestalo je pravno-političkog određenja Republika ispred imena Bosna i Hercegovina, a ta oznaka je data entitetu koji je rezultat vojnih osvajanja Miloševićevog režima i Jugoslovenske vojske.
Danas moramo podsjetiti da je dejtonska podjela Republike BiH izraz ratnih osvajanja i ratnih zločina velikosrpske politike, da je Opći okvirni sporazum o miru ili Dejtonski mirovni sporazum nametnuo u Anexu IV Ustav (?) države i time suspendirao Ustav Republike BiH. Stanje u kojem danas živimo nametnuto je stanje sile i nepravde, ilegalno stanje koje nije proizašlo iz Ustava Republike BiH nego je rezultat genocida i zločina Jugoslovenske vojske i Miloševićevog srbijanskog režima.
Vjerujemo da će građani Bosne i Hercegovine zasnovati društveni život na ideji pravde i vratiti svoju državu u legalno ustavno stanje. Zato podsjećamo na 22. maj 1992. godine kada je Republika Bosna i Hercegovina postala interancionalno priznata članica Ujedinjenih nacija. To znači da ona ima mogućnost korištenja pravnih odredbi internacionalog prava da se zaštiti od velikosrpskog hegemonizma, a posebno treba podsjetiti na ius cogens normu iz Bečke konvencije o internacionalnim ugovorima (1969) kojom se negira prihvatanje ugovora ratom ili silom nametnutih. Svaki takav ugovor je ništavan!
Senadin Lavić, predsjednik BZK „Preporod“