Facebook
Twitter
YouTube

Saopćenje Sjevernoameričkih Bošnjaka za Reviziju Tužbe Protiv Srbije i Crne Gore

Agresija i genocid su bili jasna i planirana namjera i udruženi zločinački poduhvat vlasti Srbije i Crne Gore protiv države Bosne i Hercegovine i posebno protiv Bošnjaka

U ime sjevernoameričkih Bošnjaka, žrtava agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Institut za istraživanje genocida, Kanada zahtijevaju reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore. Državne institucije Bosne i Hercegovine, kao i u svim drugim pitanjima koji se tiću istine o zločinima i pravde za žrtve tih zločina su potpuno zakazale. Zato čemo mi iz dijaspore raditi na aktiviranju tužbe zajedno sa američkim i kanadskim ekspertima iz oblasti međunarodnog prava i organizacijama iz Bosne i Hercegovine koje podržavaju reviziju tužbe.

Revizijom tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore treba se dokazati da su ove države na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine počinile agresiju i genocid. Znamo da je Međunarodni sud pravde presudio da se u Srebrenici 1995. godine desio genocid. Sada treba dokazati da se genocid desio na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, zašto postoje sasvim kredibilni elementi. Tražimo da Srbija i Crna Gora budu kažnjene zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima. Znamo da Srbija i Crna Gora i dalje imaju teritorijalne pretenzije na Bosnu i Hercegovinu. One će to imati sve dok istina o zločinima agresije i genocida u Bosni i Hercegovini ne bude dostignuta, a pravda za žrtve tih največih zločina poslije Holokausta u Evropi potpuno zadovoljena.

Neki od dokaza za reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore

1. Genocid je bio jasna i planirana namjera u vidu udruženog zločinačkog poduhvata vlasti Srbije i Crne Gore. S tim ciljem provođeno je i etničko čišćenje, a zvjerstva koja su rađena imala su samo cilj da osvojene bosanskohercegovačke teritorije budu kompaktne i očišćene od Bošnjaka. Do temelja su rušeni objekti koji bi podsječali na prisustvo Bošnjaka, a nekada su i sami temelji kopani i tragovi zatirani, uništavane su škole, biblioteke, vjerski objekti, kulturni objekti i druge utanove.

2. Od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu Bošnjaci su bili osuđeni na nestanak. Politika etničkog čišćenja i zločina agresije i genocida isplanirana je u Srbiji i Crnoj Gori i odatle je rukovođeno aktivnostima na njenoj realizaciji. Ta je politika je Bošnjacima, uskratila pravo na opstanak na vlastitoj teritoriji, u vlastitoj državi i društvu.

3. Izvjestaj izaslanika Ujedinjenih naroda Tadeusa Mazovjeckog, te priznanje osuđenog ratnog zločinca Biljane Plavsic, nekadašnje predsjednice entiteta Republike Srpske. Oboje su istakli da su Bošnjaci proganjani, mučeni, zlostavljani i ubijani samo zato sto su nesrbi. To nisu bili akti nasumičnih zlodjela, već udruženi zločinački poduhvat, koordinirana i isplanirana politika iza koje je svim sredstvima stajala Srbija i Crna Gora.

4. U Bosni i Hercegovini u 50 općina sa srpskom večinom od 1992. do 1995. godine bilo je registrirano više od 520 koncentracionih logora smrti. Veliki broj tih stratišta formirala je i držala bivša Jugoslovenska narodna armija dugo vremena nakon što je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata kao nezavisna država. Zatvorenici iz tih koncentracionih logora smrti potom su predati bosanskim Srbima, kao i kompletna imovina bivše Jugoslovenske narodne armije. Neki od zatvorenika čak su prebačeni u Srbiju gdje su zatvoreni i mučeni. Bivša Jugoslovenska narodna armija je snagama bosanskih Srba ostavila svu opremu i imovinu, te koncerntracione logore smrti u kojima je u zatočeništvu držala na desetine hiljada ljudi, uglavnom Bošnjaka.

5. Zločin agresije i genocida nije završen etničkim čišćenjem, već se nastavilo s barbarskim razaranjem kulturno-historijskih objekata. To je bio drugi način za ubijanje bošnjačke nacije i bosanskohercegovačkog duha i ideje Bosne.

6. Sistematsko seksualno nasilje srpskih snaga nad bošnjačkim ženama i muškarcima širom Bosne i Hercegovine je bilo instrument agresije i genocida. Generalna skupstina Ujedinjenih naroda utvrdila je 1993. godine da je sistematsko seksualno nasilje u Bosni i Hercegovini primjenjivano kao instrument etničkog čišćenja Bošnjaka. To znaći da je seksualno nasilje bilo instrument agresije i genocida. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije je u više procesa protiv bosanskih Srba kao nepobitnu činjenicu utvrdio da su brojne bošnjačke djevojčice i žene bile višestruko silovane širom Bosne i Hercegovine, a naročito u zarobljeničkim koncentracionim logorima smrti. Prema nalazima bivšeg specijalnog izvjestioca Ujedinjenih naroda za ljudska prava Tadeusa Mazovjeckog, tokom rata u Bosni i Hercegovini počinjeno je najmanje 12 hiljada silovanja, ali je i taj broj mali zato što se mnoge žene nisu usudile da prijave da su silovane. Srpske snage su podvrgavale seksualnom zlostavljanju i muškarce Bošnjake. Seksualno nasilje tokom rata u Bosni i Hercegovini je bilo počinjeno s diskriminatornom namjerom, žrtve napadane samo zato što su Bošnjaci.

Imajući u vidu gore navedene i mnoge druge činjenice, dokazane kako od strane Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije i mnogih nacionalnih sudova širom svijeta, tako i od mnogih naučno istraživačkih institucija i eksperata međunarodnog pravau u svijetu, u ime žrtava agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, u ime istine o tim zločinima i pravde za žrtve tih zločina, te u ime bolje budućnosti Bosne i Hercegovine, njenih naroda i građana, tražimo i učinićemo sve što je u našoj moći da se obnovi tužba Bosne i Hercegovine za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore.

Mr. Hamdija Čustović

Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike

Prof. Emir Ramić

Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada