Prvostepene presude ratnim zločincima Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu su poniženje za žrtve agresije na RBiH i genocida nad njenim građanima

Raspravno vijeće Haškog tribunala osudilo je prvog ratnog ministra policije Republike Srpske Miću Stanišića i Stojana Župljanina, ratnog načelnika Centra službi bezbednosti Banja Luka i savjetnika predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića na ukupno 44 godine zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio trajno i nasilno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata u 20 općina Bosne i Hercegovine 1992. godine. Policijske snage Republike Srpske su bile odlučujući faktor u ostvarivanju ciljeva udruženog zločinačkog poduhvata, koji su počeli Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Funkcioneri i pripadnici policije imali su izuzetno značajnu ulogu u preuzimanju vlasti u općinama, kako bi se zasnovala etnički čista srpska država. S tim ciljem su počinjeni zločini agresije i genocida.

Presuda je značajna jer je Raspravno vijeće Haškog tribunala dokazalo udruženi zločinaćki poduhvat i to sada od 24.10 1991., dakle od momenta održavanja Skupštine Srba u Bosni i Hercegovini. Znaći planovi te Skupštine su označeni kao početak udruženog zločinačkog poduhvata, to jest početak agresivnog zauzumanja općina u Bosni i Hercegovini sa ciljem stvaranje jedinstvene, etničke čiste srpske države u Bosni i Hercegovini. To je prva presuda Haškog tribunala koja se odnosi na policijsko rukovodjstvo Republike Srpske. U tom smislu presuda ojačava poziciju tužilaštva u procesu Karadžić i Mladić.

 Kao glas preživjelih žrtava i svijedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da visina kazne nije odgovarajuća imajući u vidu dokazanost zločina, te smatra da se tužilaštvo treba žaliti na kaznu. Umjesto zaštite svih naroda i građana bez obzira na narodnost i vjeru, iza policijskih snaga bosanskih Srba ostali su najteži zločini protiv čovjećnosti i ratni zločini,  koncentracioni logori smrti Omarska, Keraterm, Trnopolje, Manjaća, brutalna ubojstva na Korićanskim stijenama, žive lomače bošnjačkih civila u Višegradu, masovna silovanja i mnogi drugi zločini, najteži od Drugog svijetskog rata u Europi.

Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra neprihvatljivim da je Stanišić kao ministar policije oslobođen odgovornosti za genocid u Prijedoru i zločin na Korićanskim stijenama kada je ubijeno preko 150 prijedorskih Bošnjaka. U Prijedoru su najviše zločina počinili baš pripadnici policije. Od 31 pravosnažne presude za zločine protiv čovjećnosti i ratne zločine u Prijedoru, u čak 25 njih krivim su proglašeni pripadnici policije, koji su pripadali političkoj eliti srpskog naiconalističkog establišmenta koji je idejno programirao i realizovao agresiju i genocid.

Neizazvani napadi na nesrpska područja, zatvaranje nenaoružanih civila u koncentracione logore smrti, njihov organizirani transport van srpskih teritorija, masovno ubijanje, silovanje, uništavanje materjalnih i kulturnih dobara  i kasnije svjesno propuštanje optuženih da urade bilo šta u vezi sa ubicama iz redova policije  čiji su identitet znali, su jasni pokazatelji koji idu u prilog tužiteljice Joanna Korner koja je zatražila doživotni zatvor za navedene ratne zločince.

 Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da ova presuda treba biti jasna poruka svim političkim subjektima u državi Bosni i Hercegovini da se konačno trebaju riješiti prava žrtava agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Osamnaest  godina nakon završetka agresije i genocida, država Bosna i Hercegovina još nije prepoznala žrtve torture kao kategoriju koja ima prava. Ne postoji zakon na nacionalnom nivou koji bi štitio žrtve torture, niti sveobuhvatna strategija koja bi implementirala ta prava. U Bosni i Hercegovini trenutno ima oko 200.000 osoba koje su bile žrtve torture i koje još uvijek čekaju da država prizna njihova prava i omogući im dostojanstven život.

 Istovremeno Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra nedopustivim da prijedlog zakona o zabrani negiranja, minimiziranja ili opravdavanja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini već godinama čeka na usvajanje. Zabranjuje se i kažnjivo je negiranje holokausta, genocida, ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti je elementarna stvar koja se preuzima iz svijetskih i evropskih konvencija. Neophodno da država Bosna i Hercegovina, kao zemlja u kojoj se dogodio genocid, ima ova zakonska rješenja. Nema istinske pravde bez ovih zakonskih riješenja.

Profesor Emir Ramić

Institut za istraživanje genocida, Kanada