Facebook
Twitter
YouTube
LINKEDIN

Otvoreno pismo Instituta za Istrazivanje Genocida Kanada

Otvoreno pismo Instituta za Istrazivanje Genocida KanadaPostavlja se pitanje da li će u povijest ući samo ono što je presudio Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije kada su u pitanju komandne u nalogodavne strukture, znajući da je mandat Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije ograničenog karaktera?
Predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, gospodinu Miloradu Novkoviću
Glavnom Tužiocu Bosne i Hercegovine, gospodinu Miloradu Barašinu
Predsjedništvu Bosne i Hercegovine
Vijeću Ministara Bosne i Hercegovine
Poštovani,
I
Posljednje izjave Milorada Novkovića, Predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, ponovo su otvorile Pandorinu kutiju zvanu progon ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini.
Gospodin Milorad Novković procjenjuje da u Bosni i Hercegovini trenutno ima preko 1600 predmeta ratnog zločina i da će procesi trajati sljedećih 15 godina. Novković je takođe ustvrdio da Državna strategija Bosne i Hercegovine usvojena prije dvije godine stagnira i razloge je pronašao u nedostatki materijalno – finansijskih sredstava i adekvatnog prostora.
II
Uz dužno poštovanje gospodina Novkovića moramo primjetiti da se on u svojim nastupima bavi isključivo tekućim problemima i posljedicama, a nikako uzrocima i motivima zašto krivično – pravni progon zločinaca osumnjičenih za najteža djela međunarodnog humanitarnog prava u Bosni i Hercegovini ne samo stagnira, nego je cjelukupni sistem progona skoro pred kolapsom.
Osnovni razlog ovakovog stanja je ignorisanje međunarodnog ugovora takozvanog Rimskog sporazuma potpisanog u februaru 1996. u kojem su se  Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatska obavezale da će predmete ratnih zločina prije pokretanja  suđenja ili hapšenja osumnjičenih, dostavljati na ocjenu i pregled u Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije u Den Hagu. Ovaj sporazum je poznat još i kao Pravila puta rimskog sporazuma i strane su po posebnoj proceduri dostavljale predmete od 1996. do 2005.  u Ured tužioca Međunarodnog krivičnog tribunala za područje bivše Jugoslavije. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije  je u ovom periodu Bosni i Hercegovini dostavio odgovore na svih 1600
predmeta koje pominje Novković, a od tog broja je za 850 predmeta Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije smatrao da postoje dokazi i da se može pokrenuti procedura pred pravosudnim organima Bosne i Hercegovine. Preostale predmete njih preko 750, Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije je označio  kao predmete za koje ne postoji dovoljno dokaza i smatrao da se ne može pokretati krivična procedura bez novih dokaza. Nažalost, ovlaštenje  za dalji pregled predmeta ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, Carla del Ponte, bivši tuzilac Međunarodnog krivičnog tribunala za područje bivše Jugoslavije je na zahtjev Predsjedništva Bosne I Hercegovine  u 2004. godini prenijela na Tužioca Bosne i Hercegovine, u to vrijeme Marinka Jurčevića.
Šta se desilo u Bosni i Hercegovini nakon prenosa ovlaštenja sa Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije na Državnog tužioca Bosne I Hercegovine?
 
III
Državno tužilaštvo Bosne i Hercegovine se 2004. godine prvi put suočilo sa devetogodišnjim rezultatima rada Međunarodnog krivičnog tribunala za područje bivše Jugoslavije. Državno tužilaštvo je vidjelo da se u  850 predmeta za koje Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije smatra da ima osnova za krivični progon nalazi preko 800 predmeta gdje su osumnjičeni nalogodavci i izvršioci Srbi i Hrvati i 50 predmeta u kojima su izvršioci Bošnjaci. Ovakav omjer nije odgovarao srpsko – hrvatskoj političko – pravosudnoj varijanti i onda je svih 1600 predmeta koji su pregledani od Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije u roku 9 godina, počelo ponovo pregledati po nalogu  Marinka Jurčevića. Ovo je ključ svih problema u Bosni i hercegovini, jer je Bosna i Hercegovina  na ovaj način odjednom postala taoc  ” tužilačko – pravosudnog Karađorđeva” u Bosni i Hercegovini. Umjesto da prioritet u radu bude 850 već pregledanih i ocjenjenih predmeta, Tužilastvo Bosne i Hercegovine je naredilo da se počnu ponovo pregledati predmeti koje je Međunarodni krivični tribunal za područje bivše Jugoslavije već pregledao i dao svoje mišljenje u proteklih 9 godina. Bosni i Hercegovini nije trebala i ne treba nikakva strategija u vezi ratnih zločina.  Jedina strategija za Bosnu i Hercegovinu je da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u prioritet uzme 850 predmeta koje je pozitivno ocjenio Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije.
Skoro 5 godina pravosudna klika u Bosni i Hercegovini ne želi organizirati progon ratnih zločinaca na način koji je ocjenio i procjenio Međunarodni krivični tribunal za područje bivše Jugoslavije svih ovih godina. Državna strategija je bila samo paravan da se još više dobije na vremenu neprogona i da se formalno i faktički “ovjeri”ono što je već Marinko Jurčević sa svojim političkim suradnicima uradio.
 
 
 
IV
Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije je do sada utvrdio nizom svojih presuda genocid u Srebrenici, agresiju Srbije i Hrvatske na nezavisnu, suverenu, međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu, udružene zločinaćke poduhvate ekstremnističkih Srba i Hrvata, optužio i presudio srpsko – hrvatska političko – vojna – policijska rukovodstva. Kroz tekuća suđenja utvrđuje odgovornost Radovana Karadžića za genocid u Bosni i Hercegovini, odgovornost Jovice Stanišića, Momčila Perišića, Stojana Župljanina i zločinaćki poduhvat Jadranka Prlića i takozvane  šestorke iz “Hrvatske republike Herceg Bosna”. Ako uporedimo rad Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije i rad suda i tužilaštva u Bosni I Hercegovini, onda je sasvim jasno da presude i milioni dokumenata koje je pribavio  Međunarodni krivični tribunal za područij bivše Jugoslavije u svom 16 godišnjem radu ostaju “mrtvo slovo na papiru”.
Bosanskohercegovačko pravosuđe je jedino do sada pravosnažno presudilo zločin genocida u Srebrenici. Kroz presude, ranija i  tekuća suđenja pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za područije bivše Jugoslavije koja se osim Radovana Karadžića i vjerovatno Vojislava Šešelja završavaju  za 15 mjeseci, prezentirani su milioni novih dokumenata. Posebno bi u ovoj fazi istakli slučaj Momčila Perišića, koji je optužen i za Srebrenicu, gdje prezentirano preko 2000 novih dokumenata koji mogu biti krucijalni za eventualnu reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za područije bivše Jugoslavije.  Dokument pod nazivom “Drina”, prezentiran u suđenju Momčilu Perišiću, je do sada najvažniji dokument koga su 1993. godine potpisali Slobodan Milošević, Zoran Lilić i Momir Bulatović, zajedno sa Momčilom Perišićem i Ratkom Mladićem. Dokument govori o stvaranju i odbrani zajedničke države  – Velike Srbije. Desetine insajdera i hiljade dokaza su prezentirani u slučaju Jovica Stanišić i Freni Simatović. Očekuje se da će Radovan Karadžić biti osuđen za genocid, ne samo u Srebrenici, već u čitavoj Bosni i Hercegovini.
Tako se na ovaj način ponovo aktuelizira presuda Međunarodnog suda pravde u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid. 
Takođe se aktuelizira i dejtonsko, teritorijalno, državno i društveno ustrojstvo Bosne i Hercegovine.
Poznato je da je Međunarodni krivični tribunal za područje bivše Jugoslavije ustupio Tužilaštvu Bosne i Hercegovine 18 nedovršenih istraga (17 protiv Srba i Hrvata i jedna protiv Bošnjaka), pored 850 predmeta.
Postavlja se pitanje da li će u povijest ući samo ono što je presudio Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije kada su u pitanju komandne u nalogodavne strukture, znajući da je mandat Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije ograničenog karaktera?
Posljednji primjer oslobođajuće presude za Gojka Kličkovića i njegove saradnike za područje Bosanske Krajine od strane suda Bosne i Hercegovine je poniženje ne samo za žrtve, nego i Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije i sve procese pred tim sudom. Jer nakon presuda Radoslavu Brđaninu, Momčilu Krajišniku, Biljani Plavšić,  tvrditi da se na području Bosanske Krajne ne zna ko je koga napao i da su se Bošnjaci dobrovoljno iselili, pravosudna  je lakrdija od strane Suda Bosne i Hercegovine.
 V
Završetak procesa pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za područje bivše Jugoslavije se  postavlja kao imperativ. Jasno je da Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija vrši veliki pritisak (ne samo finansijski) da se rad  Međunarodnog krivičniog tribunala za područje bivše Jugoslavije brzo okonča. U iduće dvije godine treba dodatno ojačati sudsku strukturu u Bosni i Hercegovini. Prioritetno  je potrebno odmah zaustaviti kolaps bosanskohercegovačkog pravosuđa u krivičnom progonu ratnih zločinaca.
ZAHTJEV INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA KANADA :
 
U Bosni i Hercegovini postoje tri grane sistema vlasti – izvršna, zakonodavna i sudska, koje, u svojim domenama, imaju kako autoritet, tako i pravnu obavezu provoditi u djelo volju većine izbornog tijela Bosne i Hercegovine.
 
U Bosni i Hercegovini postoje mehanizmi i institucije koje su postavljene suprotno volji većine izbornog tijela Bosne i Hercegovine.
 
Iako Institut za istraživanje genocida Kanada u načelu ne prihvaća mehanizme i institucije nametnute nakon glasanja o referendumu i Parlamentarnoj skupštini Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine, Institut u načelu izjavljuje da trenutno ne postoje drugi mehanizni i sistemi kojima bi se ovi predmeti mogli rješavati.
 
U okviru gornjeg, Institut za istraživanje genocida Kanada zahtijeva slijedeće:
 
 
1.      Od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine  i Milorada Novkovića da odmah redefiniraju Državnu strategiju i izdaju nalog da se u prioritet stave rezultati Međunarodnig krivičnog tribunala za područie bivše Jugoslavije u skladu sa Rimskim pravilima, odnosno 850 predmeta ocjenjenih oznakom “A” od strane Međunarodnog krivičnog tribunala za područje bivše Jugoslavije.
 
2.      Od Milorada Barašina, Glavnog Tužioca Bosne i Hercegovine, da bez obzira na takozvanu Državnu strategiju i stav Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, odmah u prioritet stavi 850 predmeta ocjenjenih oznakom “A”od strane Međunarodnog krivičnog tribunala za područie bivše Jugoslavije, u skladu s pravilima puta Rimskog sporazuma.
 
 3.      Od Predsjedništva I Vijeća Ministara Bosne i Hercegovine da odmah pokrenu proceduru kako bi se osigurala financijska sredstva za rad Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine  u oblasti krivičnog progona ratnih zločinaca.
Profesor Emir Ramić
Institut za istraživanje zločina genocida Kanada
http://www.instituteforgenocide.ca/