Facebook
Twitter
YouTube
LINKEDIN

Dodikovi i Čađini "Teroristi"

Dodikovi i Čađini "Teroristi"

Autor: Semir Djulic

Ako kojim slučajem živite [jer ste preživjeli etničko čišćenje i genocid] u manjem bh. entitetu, ako ste nezaposleni, ako vam komšije ne znaju šta jedete i čime se bavite, ako ste prekriveni mahramom i posebno ako svakodnevno posjećujete lokalne džamije velika je šansa da vam na vrata bahne Čađin eskadron, jer postoji “osnovana sumnja” da ste terorista. Naravno ovome bi se mogli pridodati i drugi “inkrimirajući” dokazi, npr. to da imate kompjuter i mobilni telefon, auto, kuću pored puta koji nije asfaltiran itd.

Ovako bi prema pisanju “neovisnih” medija u manjem bh. entitetu otprilike bi opisan osnovni razlog i zajednička karakteristika uhapšenih u posljednjoj akciji policije na prostoru Bosanskog Novog i Bosanske Dubice.

Bez obzira što se radi o “najefikasnijoj i najsposobnijoj” bezbijednosnoj instituciji, kako Čađo voli da tepa policiji manjeg bh. entiteta, građani bi trebali dobro da se zamisle. Ako su nezaposlenost, posjedovanje kompjutera i mobilnog telefona, život pored puta bez asfalta osnova za sumnju onda je bar dvije trećine građanja BiH sumnjivo. Svjesni te činjenice Čađo i novinari “nezavisnih” medija su se potrudili naći jači argument za hapšenja. Našli su ga u -“svakodnevnim odlascima u lokalne džamije” i “prekrivenim suprugama”. Zanimljivo je da se brada ne pominje kako bi se eliminisalo proširenje sumnje i na “suverene” građane manjeg entiteta koji “u ime Boga, za kralja i otadžibinu” “šire” nacionalnu, vjersku i rasnu “ljubav i toleranciju” među građanima “Dodikovog grunta ” kojeg mu je Karadžić ostavio u naslijeđe.

Zasigurnost grunta zaduženi su Čađe, Kalabići, Vasići, Majkićeve, Đokići, Pavići, vladike Kačavenda i Gregorije, Ćurguzi, Dukići, Mitrovići te “nezavisni” mediji kojima Dodik velikodušno dodijeljuje”mrvice” nasljedstva. Čak je i “slavuj” shvatio da se jedino isplati pjevati u Dodikovim dvorima. Da se od naslijeđa dobro živi svjesni su i Bosići, Mihaljice, Ivanići koji zajedničkim snagama preko leđa prevarenog naroda žele omastiti brke. Jedino običan Srbin, osim utjeranog mu sraha, ne dobi ništa i kad tad će toga postati svijestan.

Nažalost, onima koji svakodnevno, ponekad ili nikako ne “posjećuju lokalne džamije” ili nisu članovi pomenutih političkih porodica, Karadžićevo nasljedstvo ne može donijeti bilo kakvo dobro bez obzira ko njim upravljao.

 

Hapšenja u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici su sve drugo osim borba protiv terorizma. Da li je potreban bolji dokaz za ovu tvrdnju od onog kojeg je iznijela dežurna tužiteljka banjalučkog Okružnog tužilaštva, Mirjana Basrak koja nakon puštanja uhapšenih izjavi:

“Koliko znam to je bilo samo uzimanje običnih izjava od građana, ne hapšenje. Prema zakonu, bez suglasnosti tužioca niko i nije mogao biti uhapšen na ovom području [B. Novi i B. Dubica op.a]”, dodajući kako Tužilaštvo nije bilo upoznato sa akcijom policije. Očito je zaboravila da u manjem bh. entitetu važi samo Dodikov zakon.

Sjetimo se samo polaganja kamena temeljca za obnovu Ferhadije, džamije u Trebinju, Gacku, hapšenja srebreničkih djevojaka koje četnike podučavaju geografiju i historiju; Jurišića, Ganića i inih koje Čađin eskadron obavještajno obrađuje. Poslije ovoga Bosanski Novi i Bosanska Dubica nekako postaju “normalne” epizode u drami genocida i etničkog čišcenja. Jedino zbog pritiska međunarodne zajednice Čađo & comp. su prisiljeni mijenjati scenario. Umjesto logorima, autobusima punih žena i djece, porušenim džamijama i masovnim ubistvima naklonost svjetskog javnog mijenja pokušavaju pridobiti njegovom okupiranošću problemom terorizma. Shvatio je Dodik da bi bilo politički korisno priključiti se tom trendu pa makar teroriste morao i izmišljati. Odmah je aktivirao Čađu kome je medijska prezentacija puno važnija od operativnog rada i valjanih dokaza. Gazdina želja njemu zapovijest. Specijalci su već na putu ka neasfaltiranim prirodnim ljepotama dijela BiH čija bi imena da izbrišu.

Hapšenja u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici su sve drugo osim borba protiv terorizma. Da li je potreban bolji dokaz za ovu tvrdnju od onog kojeg je iznijela dežurna tužiteljka banjalučkog Okružnog tužilaštva, Mirjana Basrak koja nakon puštanja uhapšenih izjavi:

“Koliko znam to je bilo samo uzimanje običnih izjava od građana, ne hapšenje. Prema zakonu, bez suglasnosti tužioca niko i nije mogao biti uhapšen na ovom području [B. Novi i B. Dubica op.a]”, dodajući kako Tužilaštvo nije bilo upoznato sa akcijom policije. Očito je zaboravila da u manjem bh. entitetu važi samo Dodikov zakon.

U pompeznom i medijski prezentiranom pretresu Čađini specijalci su pronašli “gasni pištolj, tehničku opremu, vazdušne puške, zastave, noževe i laptop računare”.

Siguran sam da bi u Dodikovim i Čađinim dvorima našli mnogo više. No, to će tražiti neki drugi specijalci kada za to dođe vrijeme i bude provedena pravna procedura.

Da je Dodiku i Čađi stalo do borbe protiv terorizma sigurno se ne bi opirali funkcionalnom objedinjavanju bezbijednosnih agencija na nivo države kao u svakoj drugoj zemlji svijeta. Njima očito a i po vlastitom priznanju, nije cilj da BiH bude normalna država, pa im se terorizam često i izmišljeni, odlično uklapa u tezu o neodrživosti i nefunkcionalnosti BiH. Još samo kada bi priznali da su glavni razlog te nefunkcionalnosti.

Jedno od vezivnih tkiva BiH svakao jesu Bošnjaci i Hrvati u manjem entitetu i Srbi u Federaciji. One koje Karadžić nije poubijao ili protjerao ili koji su se “drznuli” vratiti na svoja ognjišta Dodik nastoji otjerati promjenom imena i njihovih gradova, zakonom o porezu na zemljište i njegovom oduzimanju, sistemom aparthejda u borazovanju i zapošljavanju, a ako to nije dovoljno uvjek dobro dođe optužba da “svakodnevno posjećuju lokalne džamije”.

Znali su Dodik i Čađo da kod uhapšenih neće naći ni oružje ni eksploziv ali su bili sigurni da će uputiti jasnu poruku svima onima koji su se usudili vratiti u “njihovu prćiju”. Slanje takvih poruka osim što jasno povezuje Karadžića i Dodika jeste i faza u procesu “stvaranja povoljnih političkih uslova” za otcjepljenje i podjelu BiH kako bi se sakrio vlastiti lopovluk u ime “RS i vaskolikog srpstva”. To je bio osnovni cilj ovog hapšenja. Dovoditi to u vezu sa Izvještajem Stete Departmenta i Dodikovom željom za američkim savezništvom samo je uvreda Amerikancima. Kome to nije jasno, očito je progutao Dodikovu lažu.

Zadatak svake države, naroda i pojedinca jeste borba protiv terorizma ali ona ne može biti alibi za kolatrealne žrtve nevinih jer se time pretvara u terorizam sami.

Jedino pod uticajem i kontrolom iracionalne politike moguće je graditi sliku društva u kome je normalno da kuhinjski nož od Muje napravi teroristu a u trapu skriveni mitraljez od Radovana “opreznog” Srbina spremnog da brani svoju “otadžbinu” i svoju nejač.

BiH ce biti normalna država kada prestane potreba za ovakvom percepcijom odnosa njenih naroda i kada ravnopravnost ne bude određivana ekskluzivitetom prava na teritorij.

Radikalni vjerski, politički i ini pokreti su problem sa kojim se u manjoj ili većoj mjeri susreću svi narodi ne samo Balkana već i cijelog svijeta. Jadina razlika je u spremnosti i sposobnosti pravne države da im se suprotstavi.

Militantni predstavnici vjerskog ili bilo kojeg drugog pokreta koji sebe asociraju sa islamom najviše štete donose upravo toj vjeri i njenim sljedbenicima. Ništa drugačije nije ni sa drugim svjetskim religijama. Stoga je i prevashodni zadatak Bošnjaka da se odlučno odupru i osude svaki pokušaj činjenja terora u njihovo ime ali i da isto tako odlučno ne pristanu da su sumnjivi zbog svakodnevnog odlaska u džamiju .

Na Srbima je, radi njihovog dobra i mira na Balkanu, da odluče dokle će svojim glasovima podržavati nasljednike Karadžićeve politike ma kako se oni zvali.

Do tada borbu protiv terorizma treba prepustiti pravnoj državi a ne samovolji Čađe ili bilo koga drugoga.

Preuzeto sa Bosnjaci.net