Srpski Krstovi po Srebrenici

Autor: Daniel Toljaga

Srpska pravoslavna crkva (SPC) je 1999 godine ilegalno prisvojila privatno muslimansko zemljište u svrhu izgradnje crkve u Potočarima, inače selu koje je prije rata gotovo u cjelosti (93 posto) bilo bošnjačko. Naredne godine, Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR) je naredio obustavu radova na konstrukciji crkve, navodeći da SPC nema ovlasti da prisvoji zemljište za izgradnju vjerskih objekata. Međutim, lokalni Srbi – nažalost mnogi od kojih su učestvovali u genocidu i pokoljima bošnjačko-muslimanskog naroda u razdoblju od aprila 1992. do jula 1995. – ne pokazuju nikakvog obzira na vladavinu zakona.

Prije nekoliko dana, ili tačnije samo dva mjeseca prije planiranog obilježavanja 15. godišnjice genocida u Srebrenici, lokalni Srbi su podigli veliki drveni krst u bošnjačko-muslimanskom naselju Budak, na grebenu iznad sela Potočari u kojem se nalazi Memorijalni kompleks žrtvama genocida. Upravo na tom mjestu Srbi planiraju izgraditi pravoslavnu crkvu, i to u muslimanskom području i u blizini masovne grobnice Budak.

Ove najnovije provokacije, međutim, nisu ništa novo. Lokalni Srbi su namjerno izabrali 12. juli – dan nakon godišnje komemoracije za žrtve genocida u Srebrenici – da isceniraju svoju godišnju ceremoniju povodom onih Srba koji su poginuli na tom području u procesu pljačkanja i paljenja sela bosanskih muslimana i ubijanja bošnjačkih civila oko Srebrenice u periodu 1992 – 1995.

Pokušaji zloupotrebe hrišćanskih vjerskih simbola kao “teritorijalnih oznaka” ksenofobične srpske nacionalističke dominacije u Srebrenici započeli su neposredno nakon genocida nad Bošnjacima Srebrenice 1995. godine. Nakon okupacije i osvajanja Srebrenice od strane vojske bosanskih Srba i masovnog klanja bošnjačko-muslimanskog stanovništva tog grada, veliki srpski pravoslavni krst je podignut na vrhu stare otomanske utvrde (Stari grad), na vrhu visokog brijega sa kojeg se širi pogled ka centru Srebrenice.

Zatim je uslijedio projekat izgradnje Srpske pravoslavne crkve na uzurpiranom i opljačkanom zemljištu u Potočarima kod Srebrenice, na mjestu udaljenom samo nekoliko stotina metara od Memorijalnog centra i mezarluka – vječnog počivališta hiljadama bošnjačkih žrtava pobijenih tijekom srebreničkog genocida 1995.-te godine. I sada najnoviji srpski krst je podignut u naselju Budak, na grebenu iznad Potočara, da označi buduće mjesto još jedne nove Srpske pravoslavne crkve koju tamo planiraju da grade.

Srbi u ovom području očito još uvijek nisu u stanju da dođu u kontakt sa stvarnošću sa onim što se dogodilo u Srebrenici tijekom rata. Njihovi neprestani pokušaji da stvore imaginarnu historiju srpskog stradanja na ovim prostorima su u više navrata bili diskreditirani u sudovima (pogledaj Saopštenje za javnost Haškog tribunala: 06-07-2005 i 14-03-2007). Kad se sve rekne i sagleda, činjenica opet ostaje da su snage bosanskih Srba počinile ogromnu većinu zločina u srebreničkoj regiji i to u razdoblju od aprila 1992. do jula 199.5 godine. Već u proljeće i ljeto 1992., tri godine prije genocida u Srebrenici, srpske snage su zapalile i ‘etnički očištile’ više od dvije stotine bošnjačkih naselja na području Srebrenice, spalile na živo više stotina bošnjačkih žena, djece i starijih osoba; ponizile i silovale hiljade bosansko-muslimanskih žena i djevojaka, te zaklale ili protjerale cjelokupno bošnjačko stanovništvo iz susjednih općina sa bošnjačkom većinom – Bratunac, Vlasenica, Rogatica, Višegrad – uništivši stotine bošnjačkih naselja.

Srbijanska negiranja genocida u Srebrenici potakla su suca Theodora Merona, koji je preživio Holokaust i služio kao predsjednik Haškog tribunala, da posjeti Memorijalni centar Srebrenica-Potočari 23. juna 2004.-te godine. Sudac Meron je tada održao govor citirajući dio presude Međunarodnog suda u predmetu Krstić i upozoravajući sve, uključujući i Srbe, da je genocid pravo ime za zločine počinjene u Srebrenici:

“Nastojeći eliminirati dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba su počinile genocid. Oni su odredili za uništenje četrdeset hiljada Muslimana stanovnika Srebrenice, koji su kao grupa predstavljali bosanske Muslimane uopšte. Oni su svim zarobljenim muškarcima Muslimanima, i vojnicims i civilima, starim i mladim, oduzeli njihove lične stvari i dokumente te ih smišljeno i metodično ubijali isključivo na osnovu njihove pripadnosti. Snage bosanskih Srba su bile svjesne, kada su se upustile u svoj genocidni poduhvat, da će bosanskim Muslimanima zlo koje su im nanijele donijeti trajne nevolje. Žalbeno vijeće s potpunim uvjerenjem izjavljuje da pravda osuđuje, odgovarajućim formulacijama, ogromnu i trajnu štetu koja je nanesena i pokolj u Srebrenici naziva njegovim pravim imenom: genocid. Odgovorni će nositi ovu stigmu, i ona će služiti kao upozorenje za budućnost svima onima koji pomisle da počine takvo gnusno djelo.”

Predsjednik Upravnog odbora kanadskog Instituta za istraživanje genocida, prof. Emir Ramić, osudio je postavljanje krsta kao “još jedna u nizu provokacija zločinaca prema žrtvama genocida.” On je dodao da “ovo jasno pokazuje da agresija na BiH još nije završena, te da se ista vrši samo drugim sredstvima i metodama. Bošnjaci žive u vremenu u kojem se od njih traži da budu jasni i precizni u odnosu na zločince te da se jasno i glasno izjasne o potrebi kulture pamćenja, ne u ime osvete, već u ime jačanja bošnjačkog nacionalnog dostojanstva.”

Gospodin Rusmin Topalović iz Udruženja preživjelih srebreničkog genocida u Saint Louis-u, Missouri, je izjavio sljedeće: “Krst iznad Srebrenice nije vjerska potreba nego još jedna u nizu provokacija Bošnjaka koji su preživjeli Genocid. Svim ljudima ovog svijeta treba bit jasno da genocid nikad nije stao.” On je dodao da: “Mi i danas skupljamo kosti naših najmilijih koje su rasute od Srebrenice do Tuzle da bi ih na dostojanstven način pokopali i znali gdje su. Ovaj postavljeni krst iznad masovne grobnice Budak je pečat Dejtonskog sporazuma ili bolje rečeno – Nesporazuma!”

Gospodin Topalović je upozorio da se svakog 12 jula, srpski četnici [bivši nacistički kolaboratori] okupljaju u Srebrenici i vrijeđaju žrtve genocida, “isti oni Četnici koji su počinili Genocid, pred očima cijelog svijeta, to je pečat demokratije i Ljudskih prava! Pitamo se, dokle? Koliko još dugo možemo ovo da izdržimo? I da li uopšte trebamo ovako nešto da tolerišemo?”

Gospođa Hajra Ćatić, predsjednica nevladinog Udruženja “Žene Srebrenice”, rekla nam je da Srbi “svake godine pokušavaju da provociraju sa bilo čim, pa mislim i sa ovim krstom.” Ona je dodala da navodno oni tvrde da je krst “postavljen na srpskoj zemlji i to zločinca koji je bio osumljičen kao ratni zločinac, a inače radi kao policajac, bili su mu oduzeti dokumenti, ali pošto nije bilo dovoljno dokaza isti je vraćen na posao. Mi smo reagovali i upoznali i američkog ambasadora [Charles English-a] vezano za taj krst, ali ako se dokaže da je srpska zemlja mi tu ništa nećemo moći uraditi”

Hajra je nadalje pojasnila da su lokalni Bošnjaci donekle uspješno uspjeli zaustaviti izgradnju još jedne srpske pravoslavne crkve, koja je bila udaljena koracima od spomen obilježja žrtvama srebreničkog genocida.

“Ima crkva koja je početa da se pravi na bošnjačkom zemljištu u Potočarima malo dalje od Memorijalnog centra, ustvari to je zemljište muslimansko, od moje snahe, odnosno njenog oca i to je sad na sudu. Radovi su odavno obustavljeni i tu su podignuti temelji crkve, tako da to sad stoji, bivši načelnik opštine je raspisivao tender da se to poruši međutim niko se nije javio da to uradi i to isto smo prenijeli američkom ambasadoru i on je rekao da će da to sve provjeri i da uradi sve što je u njegovoj moći a znamo da oni mogu sve” – zaključila je Hajra Ćatić.

Slika 1: Srpski pravoslavni krst u bošnjačkim naselju Budak, iznad Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari.

Slika 2: Srpski pravoslavni krst podignut na otomanskoj utvrdi sa pogledom na centar Srebrenice.

Slika 3: Srpski pravoslavni krst i građevinski materijal za nedovršenu crkvu u muslimansko-bošnjačkom naselju Potočari