Facebook
Twitter
YouTube
LINKEDIN

Vermontske Bajramske Poruke – KBSA Vermont

KOORDINACIJA K B S A VERMONT

Piše : Zijad Bećirević – Koordinacija KBSA Vermont u Burlingtonu, kao integralni dio Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, sa Bošnjacima i prijateljima Bošnjaka okupljenjim 27.septembra 2009. godine u velikom broju na Bajramskom sijelu u sali “Night of Columbus” South Burlington, ovim Vermontskim Bajramskim porukama želi potsjetiti vlasti u BiH i Međunarodnu zajednicu na otpore, zastoj, nepravilnosti i sporo rješavanje vitalnih pitanja Bosne i Hercegovine i apelirati na njih da se angažovanije i iskrenije uključe u implementaciju mira i državi BiH pomognu u nadvladavanju secesionizma, separatizma i nacionalizma, koji i danas, nakon 17 godina mira, prijete njenom opostanku i miru u Evropi.

Poštovani građani Bosne i Hercegovine, Dragi Bošnjaci, voljena braćo i sestre u Islamu,

Sa uzvišenom vjerom u Allaha džellešanuhu i srcima punim ljubavi, Mi Bošnjaci- Bosanski Muslimani, kao i ostala naša braća i sestre u otadžbini Bosni i Hercegovini i širom svijeta, ovih dana svećano obilježavamo dane Ramazanskog bajrama, sedamnaestog od dana našeg progna iz domovine. Time iznad svega potvrđujemo našu privrženost i odanost nasoj vjeri Islamu, koji nas sjedinjuje i daje nam snagu da istrajemo u odbrani našeg ljudskog dostojanstva i naših tekovina, jasno prepoznatljivih u vjeri, jeziku, kulturi i običajima. Život svih nas ovdje najuvjerljivije svjedoći da istini i pravdi, ljubavi i suživotu, nema alternative. Nismo rođeni ni učeni da mrzimo, već da volimo. Našu ljubav i našu dobrotu naši dušmani su ponovno pokušali zloupotrebiti i oteti nam zemlju naših djedova i pradjedova, koju smo i ovaj put morali goloruko braniti vlastitom krvlju.

Na samom pragu 21.vijeka u našoj Bosni izvršen je deseti genocid drastičnih razmjera i posljedica. Ubijeno je 220.000 nevinih ljudi, žena, djece, staraca (ne vojnika) ; ubijeno je draga braćo i sestre deset gradova po 22.000 ljudi. Osakaćeno je preko 60.000, silovano preko 30.000 naših sestara i majki, a 60.000 djece ostalo je bez jednog ili oba roditelja. Svakoga dana slušamo i čitamo u medijima stravične apele oboljelih ljudi Bosne, koji od nas traže kao slamku spasa – spasonosni lijek od neizlječive bolesti, od ratnih stradanja. Nas više od milion, pretežno Bošnjaka, još se ne možemo vratiti svojim kućama, niti u svoja preduzeća i fabrike, jer su ih zaposjeli i još uvijek nekažnjeno uživaju drugi, naši dušmani.

Etničko čišćenje Bosne i Hercegovine od Bošnjaka-Muslimana je neviđen egzodus u historiji “civilizovane” Evrope, a nastavlja se perfidno i danas . I umjesto da bude kažnjen, srpski nacionalizam i fašizam je nagrađen inauguracijom i međunarodnom zaštitom srpskog entiteta rasističke “Republike Srpske” i konstantnim ohrabrivanjem sličnih apetita na hrvatskoj strani. Svijet je godinama gledao višegodišnju agoniju Sarajeva, kosture u logorima Omarske, Manjače, Keraterma, Batkovića… , čišćenje gradova duž rijeke Drine, Une, Sane i Save, javno smaknuće Srebrnice, uz sramnu asistenciju Ujedinjenih nacija, i opet ostao ravnodušan i indolentan. Kao poratna pomoć ponuđene su nam samo mrvice hrane za golo preživljavanje, uz pakete novih laži i obmana, koje nam servisiraju i dijele međunarodni poosrednici i mešetari. Dok se u zemljama zapada svaka krađa ili utaja poreza kažnjavaju drastično desetinama godima robije, mnogi od ratnih zločinaca Bosne za svirepa ubijstva deseteina i stotina nevinih dobivaju simbolične kazne i već danas se kao “heroji rata” prkosno vraćaju u naša sela, gradove, u kojima za nas još nema slobodnog povratka.

Oduvjek su srpski i hrvatski nacionalisti željeli da nas u Bosni svađaju i dijele ; osporavali su naš jezik, gušili našu vjeru, ignorisali našu kulturu i svim mogućim sredstvima nastojali asimilirati naše bošnjačko biće. Kod mnogih od nas uspjeli su stvoriti podvojenost, ali ne i uništiti naš identitet. I danas, kad imamo priznatu državu, pod ko zna čijim ne patronatom, osporavaju postojanost bosanskog jezika, našu vjeru blate i proglašavaju terorističkom i nastoje nam uskratiti pravo na suvernost i teritorijalno jedinstvo. Ne znamo zašto nas toliko mrze. I danas i onda vjerovali smo u suživot sa Srbima i Hrvatima i nikad ničim nismo osporavali njihovu opredeljenost za njihovu vjeru, kulturu i običaje. Primali smo ih u naše avlije i naše kuće, a oni nam dušmanski uzvraćali.

Sada svi od nas (preživjelih) traže da zaboravimo i oprostimo. Ponešto možemo oprostiti, ponešto vremenom i zaboraviti, ali nitko od nas nema pravo tražiti da živimo u susjedstvu sa onima koji su još jučer ubijali nas i našu djecu, a sada slobodno i nekažnjeno šetaju kao uvaženi građani pored naših napuštenih kuća i kao nacionalni srpski heroji primaju doživotne boračke penzije. Ne može se od Bošnjaka tražiti suživot dok zločinci tipa Miloševića, Karadžića, Mladića… i neprijatelji B-H države tipa Dodika u Bosni siju nacionalnu mržnju, prkose pravdi i s partijom sljedbenika otvoreno propagiraju isti onaj fašizam, zbog kojeg smo danas rastureni po čitavoj zemaljskoj kugli. Dok neutješne majke Srebrnice, Prijedora, Vlasenice, Zvornika, Bratunca, Foče… nakon 15 godina beznađa pronalaze i ukopavaju tijela svojih najmilijih, agresor na bošnjačkoj baštini Banja Luke, Prijedora, Bjeljine i drugih bosanskih gradova podiže vjerske objekte (gdje ih nikad nije bilo) i velelepna kapitalna zdanja, u kojima bošnjačke ubice promoviše u narodne heroje.

Neka oprosti miroljubivi svijet, neka oproste prijatelji i građani Bosne što neke stvari moramo uvijek ponavljati. Moramo, da bi naši mladi, koji izniču iz naše boli i uz našu nevolju rastu, upamtili ono što nama nisu znale ili smjele prenijeti naše majke i očevi.

Naša mladost treba znati da suštinu svoga bića mora nalaziti i oplemenjivati u svom bošnjačkom krugu, ne da bi se izolirala od okruženja, već da bi u takvom okruženju bila bolje prepoznatljiva po svojim iskonskim korijenima, vrijednostima i kvalitetama. I mi stariji moramo iznova i dodatno učiti uz naše mlade, osposobljavati sebe i njih, kako bi postali više svjesni svojih vrijednosti, ali i opasnosti koje u sebi nosi zavist drugih.

Naša krivica je što smo dozvolili da nas dijele na one koji pripadaju Srbima i one koji gravitiraju Hrvatima. Mi pripadamo samo sebi i svom bošnjačkom i bosanskom biću, pripadamo našoj zemlji, majki – Bosni i Hercegovini. Na takvu pripadnost imaju pravo svi drugi narodi koji u Bosni žive, ako je prihvataju kao svoju jedinu domovinu. Može ( i treba) bosanski Srbin voljeti Srbiju, Hrvat Hrvatsku, ali nema osnova jezik, vjeru, kulturu i običaje “svoje” Bosne, a time i njenu opstojnost, podređivati drugim.

Dužnost je, draga braćo i sestre, nas Bošnjaka u svijetu, nas ovdje, da se borimo za očuvanje našeg jedinstva, našu nedjeljivost sa našom otadžbinom Bosnom i Hercegovinom, za očuvanje naših tekovina. Radom, učenjem i druženjem stvorićemo preduslove da možemo nezavisno ostvarivati svoja prava, izvršavati dužnosti prema Allahu Džellešanuhu, sebi i svijetu oko sebe, i biti dostojni poštivanja i uvažavanja.

Vjera u pravdu i Boga daje nam pravo da vjerujemo da će naša zemlja BiH biti konačno slobodna, nepodjeljena, jedinstvenija i ekonomski jača; da će to biti zemlja u koju ćemo se rado vraćati, kada nam uslovi života dozvole, a za one koji to ne mognu – zemlja u koju su uvijek dobro došli. To nam ujedno daje pravo da vjerujemo da će zločinci biti pravedno kažnjeni za počinjene zločine i dug za agresiju i genocid plaćen, ukoliko se takav dug uopšte moze pravedno platiti.

Duboko vjerujemo i nadamo se da će aktuelne vlasti BiH i Međunarodna zajednica saslusati naše poruke, prihvatiti naš apel, te državi Bosni i Hercegovini pruziti aktivnu direktnu pomoć u nadvladavanju ratnog nasljeđa i podržati je na putu napretka i progresa, koji će svim njenim narodima omogućiti slobodan i sretan zajednički život.

U to ime, ispred Koordinacije Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike želimo narodu Bosne, raseljenim Bosancima /Bošnjacima i svim ljudima svijeta, da se sastaju, druže i žive u zdravlju, sreći i blagostanju, na vlastitu dobrobit, dobrobit svojih porodica, islamskog svijeta i svih dobrih ljudi, i da im se slične nevolje nikad više ne dogode.

Nemojte nikad u svojoj sreći zaboraviti nevolju bliznjih!

Bajram Šerif Mubarek Olsun!