Kongres je sad snaga koju narod prati i odobrava jer u njoj su istinski borci koji se nesebicno i bez naknade bore za Bosnu-pridruzite se KBSA i dajte svoj doprinos Bosansko Hecegovackoj Zajednici.
Nekako mi do ruku dođoše novine izdate prije deset godina. Počeh da ih listam, a onda čitam sa sjetom. Kako bih voljela da je tada vrijeme stalo i da mogu da vratim vrijeme.
Ne mogu da se snađem, da li smo tada bili oni pravi, ili je to bio samo privid i ovo danas je pravo naše lice. Ali… Šta se sve desilo prije deset godina? 1999. godine osnovan je Bosansko hercegovački američki community centar, magazin Zambak počeo je da izlazi mjesečno, osnovano je Bosansko američko sportsko društvo (BOSNAM), osnovan Bosanski klub u Čikagu, počeo da izlazi periodični magazin Nova žena i prve bosanske izbjeglice apliciraju za američko državljanstvo.
Ove godine obilježava se još jedna godišnjica, dvadeset godina kako je imam Senad ef. Agić postavljen za imama ICC. Pa čestitamo.
Povučena znatiželjom šta se desilo u ovih deset godina, saznadoh. Bosansko hercegovačko američki community centar je maltene zamro 2006. godine, jer nije imao podršku zajednice i njenih čelnika, i država Illinois i privatne fondacije prestale su da daju finansijsku potporu. Centar je nekad imao 12. uposlenih , ali pogrešnom politikom Upravnog odbora izgubio je sav svoj kredibilitet, a ulagači su prestali da ulažu u nešto što nema budućnosti, i nakon tri godine kliničke smrti sada se pokušava reanimirati, ako ništa drugo makar za naredne dvije godine.
Mjesečni magazin Zambak ugasio se prošle godine, prvo zbog novonastale ekonomske situacije, jer se finansirao reklamama a i povratkom urednika u BiH. Ovaj Magazin imao je za dopisnike tri najjača novinarska pera. Magazin Nova žena takođe se ugasio.
A upravo 23. aprila navršila se decenija osnivanja sportske organizacije BOSNAM. Poznato je da je ova organizacija u početku bila uspješna, da je u svojim sportskim školama okupljala oko 300 djece uzrasta od 8 do 18 godina.
Neke od članova ovih organizacija smo potražili da saznamo gdje su i šta sada rade. Tako smo se ovih dana susreli sa članom Inicijativnog odbora, gospodinom Dževadom Burićem. U razgovoru o svakodnevnim životnim stvarima i teškoćama koje trenutno more sve nas uzrokovane teškom ekonomskom situacijom, još uvijek je neizbježan razgovor o proteklim, ratnim vremenima. Tako saznajemo da je gospodin Burić bio borac 2. Viteške brigade čiji komandant je bio rahmetli Safet Zajko. U godinama ratnih previranja, 1994. odlazi službeno ispred 2. Viteške i 1. Korpusa u SR Njemačku. Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja koje je posljedica teškog ranjavanja ostaje da se liječi.
Gospodine Buriću, i pored teškog zdravstvenog stanja Vi se u Berlinu odmah uključujete u rad naše zajednice. Konkretno, kakav je to bio rad?
Kao prvo to je bio humanitarni rad ,a poslije rad od opsteg interesa za pomoc BiH,koja se nalazila u veoma teskom polozaju. Rat je bjesnio punom zestinom i trebalo je skrenuti paznju svim relevantnim ciniocima koji su bili u stanju nesto ucinit i pomoci Bosni.
Šta je je bio cio Vaš cilj i koje programe ste imali?
1994 godine u Berlinu ukljucujem se u rad Islamsko-kulturnog centra (efendija Advan Ljevakovic), gdje formiramo udruzenje izbjeglica BiH. Plan i program koji sam napravio bio je prihvacen i postao sam prvi predsjadnik SAVEZA IZBJEGLICA BiH za Njemacku sa sjedistem u Berlinu. Zvanicno bili smo nevladina organizacij zbog Njemacke javnosti ,a ustvari bili smo usko vezni sa Ministarstvom za izbjeglice (ministar Nudjeim Recica-Rasim Kadic). U to vrijeme bilo je oko 350 000 izbjeglica sirom Njemacke.
Osnovni zadatci su nam bili:
– Oganizacija organizovznog povratka svi na svoje. Projekat povratka 150 familija u Odzak sa Danskom humanitarnom organizacijom DENISH REFUGE CONSIL.
– Obrazovanje – Nakon zavrsene osnovne skole dijeca nisu imala pravo da nastave sa srednjom skolom. Uskladjen plan i program sa Ministarstvom za obrazovanje i ponudjen projekat na finansiranje Evropskoj uniji. Odobreno 1100 000 eura za skole iz oblasti Telekomunikacija (Erikson iz Svedske) i skola za Fiberopticko polaganje kablova. Sve ovo je bilo u saradnji sa Svedskim savezom izbjeglica BiH sa sjedistem u Stokholmu.
–Demonstracije sirom Njemacke sa ciljem zastite i zaustavljanja ratnih strahota u BiH.
–Pomoc i zastita starim i izemoglim -silovanim – ranjenin –invalidima kako da prevazidju psiholoske strahote rata.
–Prikupljanje baze podataka o svim izbjeglim (personalni podatci ,imovinsko stanje prije izbijanja rata, poginuli, ranjeni, silovane kao i lica koja su bila u logoru.
–Ujedinjenje svih udruzenja, klubova, sitom Njemacke (865 klubova) u Savez izbjeglica BiH
–Saradnja sa konzularnom kancelarijom Berlin (konzul Mirza Husic) kao i sa Ambasadom u Bonu.
–Lobiranje kod vladinih i nevladinih organizacija u Njemackoj o zastavljanju rata a i tehnickoj pomoci po zaustavljanju istog.
Po dolasku u Čhicago 1999. godine i pored teškoća prilagođavanja i borbe za novi i bolji život sa kojima ste se suočili Vi i vaša prodica, ipak pokušavate da se uključite i u rad čikaške zajednice. Kakvi su bili ti Vaši počeci i sa čime ste se suočili?
Aprila 17 1999 godine dolazim sa familijom u Chicago SAD gdje pokusavam da stvorim novu buducnost za mene i moju familiju. Imao sam jedno pozitivno iskustvo muhadzerskog zivota cilj je bio obezbjediti dobre skole za djecu, nastaviti doskolovavati sebe i suprugu, kao i obezbjediti stambeno pitanje. U to vrijemu u Chicago-u egzistiralo je jako mnogo udruzenja i klubova, ali bez uvezanosti u jednu vecu organizaciju.
Sigurno pratite događanja u našoj zajednici. Tako ste upoznati i sa zbivanjima u i oko KBSA. Pošto ste iz Njemačke došli sa izvjesnim iskustvom u radu sa izbjeglicama i imali organizaciono iskustvo, kakva su ta vaša iskustva i koje ideje ste tada zastupali?
Iste godine ukljucujem se u inicijativni odbor Kulturno sportskog drustva kojem dajemo naziv BOSNAM (bosna amerika), koje je osnovano 23 Aprila 1999 godine. Upoznajem jako dobre Bosnjake sa veoma dobrim vizijam razvoja novog udruzenja (Muzurovic Adnana inicijator udrizenja BOSNAM, Dr Sunje Mensura, Maksumic Hasana, rahmetli Envar Pasica, Spahovic Mirsada, Bihorac Osmana, Bicakcic Tahira , Memeledzija Enesa, Mustafu Bekic i mnoge druge koji su cinili motornu snagu udruzenja.
U to vrijeme bilo je jako mnogo udruzenja koja su radila svako za sebe medjutim nije bilo zajednickih aktivnosti. BAKA je bila to vrijeme veoma aktivna i mocna jer je imala tradiciju prostor i finansiranje.
Na jednom od nasih sastanaka dali smo prijedlog da se sastanemo sa gospodom iz BAKE, i pokusamo naci pravce zajednickog djelovanja na dobrobit svih BiH gradjana u Chicago-u. Iskreno da vam kazem bilo je jako tesko jer nisu odmah prihvarali sve ideje i pozitivna iskustva koje smo mi posjedovali u drustvenom radu. Bili su zatvoreni i nepovjerljivi, a za popunu sastava imali su svoje sinove kceri supruge koji-e treba da ih naslijede (10 godina je proslo od toga ista ekipa se vrti u krug).
Nas cilj je bio da se napravi krovna organizacija pa neka to bude BAKA koja ce voditi sve aktivnosti u nasoj zajednici (BOSNAM – Muzurovic, Sunje, Maksumic, Bihorac i Buric – BAKA Efendija Agic, Tanovic , Torlo, Kalauzovic, Kulenovic, Avdic).
Na tom sastanku nismo ozbiljno shvaceni, nepovjerenje ili ko zna sto drugo nego se prislo organizaciji proslave dana Republike BiH, gdje je gosp. Tanovic sam sebe izabrao za predsjednika odbora i krenuo u organizaciju, bili smo veoma iznenadjeni i ponizeni odmah u startu,ali smo prihvatili jer je to BiH praznik.
Ponovo smo se pojavili na sastanku i u istom sastavu da dodjemo do eventualnog rijesenja osnivanja krovne organizacije na nivou Chicago-a i eventualno Amerike. Diskutovao sam i dao pozitvna iskustva koje sam imao u Njemackoj i prezentirao sve dobre pojedinosti takvog udruzenja. U toku sastanka pojavila se ideja o Kongresu Bosnjaka (Adnan Muzurovic-BOSNAM) sto je prihvaceno i krenulo se u organizaciju ali sa dozom nepovjerenja.
Prvi predsjednik KONGRESA BOSNJAKA bio je gosp. Dr SUNJE MENSUR, njegov zamjenik bio je Mr. Maksumic Hasan. Bilo je veoma tesko raditi jer je doslo do razmimoilazenja u misljenjima kao i tiha opstrukcija. BAKA je pokusala da preuzme inicijativu i nametne svoje ljude i pravce djelovanja.Ja sam bio clan izvrsnog odbora KBSA sve do skupa koji se odrzao u Seattle-u. U Seattle-u su usvojeni novi pravci dijelovanja kao i popuna kadrova koji su bili potrebni Kongresu.
Pošto zbivanja oko Kongresa pune stranice naših medija i maltene su podijelili bošnjačko biće, možete li našim čitateljima dati jasniju sliku stvaranja Kongresa čiji ste jedan od začetnika zajedno sa gospodinom Muzurevicem, Maksumićem, koji predstavlja jedno od eminentnih imena u našoj zajednici, dr. Šunjom, gospodinom Bihorcem, a o čijem učešću malo tko zna, kao i činjenici da ste bili član IO KBSA sve do prvog javnog skupa u Seattle-u.
Veoma je zalosno i bolno da se i dan danas pokusava napraviti paralelni Kongres, koji nema legitimitet ni pravo na to. U ovoj zemlji u kojoj zivimo i radimo postoje pravila igre i nije tesko dokazati koji je pravi Kongres mi imamo dokumentaciju u slucaju potrebe jer krajnje je vrijem da ovo prestane. Nasa Bosna ima mnogo neprijatelja ponekad sam siguran da i unutar svoga korpusa ima veliki broj onih koji koce razvoj svijesno ili nesvjesno kao i oporavak u postratnom period. Prokletstvo Bosnjaka je da budu na vlasti bez obzira dali su u sposobni da odgovore na sve izazove koji se pred njih postavljaju.
Takođe došli smo do podataka da su 2000. godine u pripremama za susrete i Kongres u Chicago-u aktivno učestvovali i Gos. Berbić, Mugdim Karabeg, dr. Amir Berberkić, ali njihovo učešće nikad se ne spominje. Vrti se par imena ljudi koji su došli naknadno i još uvijek su tu.
Šta se dešavalo u tom periodu i šta je po vašem mišljenju uzrok povlačenja ovih izuzetnih intelektualace sa scene Kongresa?
Ovu gospodu ja jako cijenim i postujem kao velike borce za bosnjacka prava. Medjutim u to vrijeme oni nisu bili uz BOSNAM-ovu inicijativu. Oni su bili blizi Islamsko kulturnom centru jer ZAMBAK informativno glasilo je bilo pod pokroviteljstvom istog. Poslije se to pojavljuje Mujko Erovic koga i dan danas guraju i lazno predstavljaju kao organizatora Kongresa. Razlog sto se velika vecina intelektualaca povukla iz rada je opstrukcija, ljubomora, nestrucno vodjenje kao i mjesanje vjere i vjerskih sluzbenika u politiku Vjera treba da je zastupljena u svakoj Bosnjackoj familiji da nam se djeca ne asimiliraju uz brizno ocuvanje tradicije, kulture i narodnog blaga BiH..
Da li mislite da smo ponovo, nakon deset godina, na početku? Da li mislite da su uzroci krize daleko dublji i da je ovo što se desilo u St. Louisu samo povod raskola Kongresa?
Veliki dio odgovora dao sam u predhodnim pitanjima.Kongres je sad snaga koju narod prati i odobrava jer u njoj su istinski borci koji se nesebicno i bez naknade bore za Bosnu. Kriza postoji posto se mnogi kolebaju da progovore kao ja,ali ovo ce veoma brzo stati jer dolaze mladji koje interesuje Bosna i njeno ocuvanje kao drzave. Raskol – nema potrebe za tim svi dobronamjerni ,posteni Bosnjaci imaju mjesta u Kongresu.
Činjenica je, koja ohrabruje, da mi danas imamamo mlade ljude, obrazovane ovdje, koji su spremni da daju svoj puni doprinos i zajednici i Kongresu, samo ako im se pruži šansa, što je do sada bilo nemoguće. Vjerojatno je ovo posljednji trenutak da im ukažemo povjerenje i da mladi preuzmu svoj dio angažovanja u zajednici i daju svoj doprinos razvoju Kongres. To je jedna od intencija Kongresa.
Da li Kongres sada ima šansu, ili je još uvijek jaka borba za očuvanje statusa quo koji odgovara pojedincima.
Da u pravu ste. Mnogi novinari su bolji politicari od aktuelnih i imaju bolju viziju razvoja BiH. Mi otvaramo siroko vrata svim mladima da nam se prikljuce sa svojim idejama i akcijama. Mi sada imamo Univerzitetski obrazovani kadar u Americi na kojega jako puno polazemo u buducnosti i treba im dati sansu. Kongres ostaje da zivi i radi na onim principima na kojim je zasnovan bez obzira na pojedince i grupe koji pokusavaju na ga opstruiraju.
I na kraju našeg razgovora, koji je možda trebao i ranije da se desi u cilju saznavanja istine o ideji rađanja Kongresa, da li planirate da se ponovo uključite u rad zajednice i koja je vaša porukanama svima?
Bolje ikad nego nikad. Da ja sam se ponovo veoma aktivno ukljucio u Kongres iz razloga koji su navedeni i ovim putem pozivam sve bivse clanove da nam se pridruze kako bi nastavili i pomogli na rasvijetljavanju istine o formiranju Kongresa kao i nesebicnoj borbi na ocuvanju jedine nam Bosne i Hercegovine u Medjunarodno priznatim granicama.
Zahvaljujem sa na ukazanom vremenu i prostoru koje ste mi ustupili da dam jasniju sliku desavanja u Kongresu.
Intervju obavila: AZRA HELJO