Povodom predstojećeg dodjeljivanja priznanja holandskim vojnicima, koji su kao dio UN mirovnih snaga uzeli učešća u mirovnim misijama, KBSA podsjeća da je na nezavisnu, samostalnu, međunarodnu priznatu državu BiH izvršen zlocin genocida, da je dejtonski mirovni sporazum kao međunarodni pravni akt dao legitimitet genocidu i konstituirao Republiku Srpsku kao genocidnu tvorevinu, da međunarodna zajednica nije ništa poduzela u julu 1995. godine te je na taj način otvorila vrata prvom genocidu na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata kada je više od 8.000 nenaoružanih Bošnjaka ubijeno u UN zaštičenoj zoni u prisustvu holandskih UN vojnika.
KBSA pozivu holandsku vladu da se umjesto nagrađivanja holandskih vojnika koji su pasivno posmatrali izvršenje največeg zločina genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, izvine rodbini žrtava genocida, te da pokrene program ekonomske obnove za Srebrenicu.
KBSA takođe poziva holandsku vladu i vlade svih stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN da podrže prijedlog KBSA prihvaćen od strane svih organizacija bh dijaspore da Srebrenica i Žepa imaju pravo da dobiju status posebnih distrikta unutar Bosne i Hercegovine, koji će biti potpuno neovisni o bilo kojem etničkom entitetu, dok se ne usvoji buduće ustavno uređenje Bosne i Hercegovine.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija i NATO su bili garanti odbrane Srebrenice i Žepe u slučaju napada. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija je dao Srebrenici i Žepi status “sigurnosne zone” sa mandatom NATO-u da odbrani “sigurnosnu zonu” od bilo kojeg napada. Ova obaveza je preuzeta kao zamjena za pravo da građani i vlada Republike Bosne i Hercegovine brane Srebrenicu i Žepu. Branioci Srebrenice i Žepe su kompletno razoružani i nametnuti embargo na oružje je održavan protiv Republike BiH.
Izdaja je pokazala da je obaveza Vijeće sigurnosti Ujedinjenih Nacija i NATO-a bila lažna. Kada je “sigurnosna zona” napadnuta, nije bilo odgovora na poziv za pomoć. Ništa ne mijenja, da li su Srebrenica i Žepa žrtvovane kao rezultat nekakvog tajnog “dogovora” sa Miloševićem i Mladićem ili su izdate zbog nekakve inertnosti. Obaveza da se zaštiti “sigurnosna zona” po osnovu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i inernacionalnih zakona nije bila izvršena. Sada su rezultati neizvršene obaveze svakome jasni: počinjen je genocid – hiljade ljudi su ubijeni i desetine hiljada su etnički protjerani Mladićevim autobusima dok su vojnici UN-a i NATO-a, zaduženi za zaštitu tih ljudi, bili samo nijemi posmatrači. Bez genocida počinjenog u Srebrenici, ne bi bilo Daytonskog/Pariškog sporazuma i prema tome, Republika Srpska, koja je formirana na osnovu ovog sporazuma, jeste genocidna tvorevina.
Vlast nad narodom Srebrenice i Žepe je u rukama onih koji su počinili genocid. Zbog toga, građani Srebrenice i Žepe su ostavljeni bez osnovnih ljudskih prava i konstantno su izloženi “mirnom” genodicu koji se podlo provodi. Bez obzira na garancije Daytonskog/Pariškog sporazuma, Srebrenica i Žepa nikada nisu bili potpuno sigurne za povratak i život većine etnički protjeranih građana. Neprihvatljivo je, i sramno je, da kada internacionalni velikodostojnici napuste komemoracije u Srebrenici koje se sada održavaju svake godine i održe govore osude genocida, Srebrenica i Žepa potonu nazad u mrak pod kontrolom vlasti Republike Srpske, od kojih su mnogi učestvovali, ideološki ili fizički, u genocidu i etničkom čišćenju Srebrenice i Žepe u ljeto 1995.
Građani Srebrenice i Žepe imaju pravo na povratak i da žive svoj život u dostojanstvu i slobodi. Oni koji su se obavezali na zaštitu njihove sigurnosti imaju obavezu da im obezbijede potrebne uslove za ostvarenje prava na dostojanstven život i slobodu. Neprihvatljivi su argumenti da naknadno potpisani sporazumi i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i NATO-a na neki način oslobađaju UN i NATO od prihvaćenih obaveza. Ničim se ne mogu poništiti orginalne obaveze prema “sigurnosnim zonama” koje su preuzele Ujedinjene nacije i NATO, kao ni univerzalni principi pravde, morala i zakonitosti. Potpuno je jasno da građani Srebrenice i Žepe nisu dobili mogućnost da ostvare pravo na povratak i život u slobodi i dostojanstvu, i to prije svega zbog opstrukcija koje čine vlasti Republike Srpske i zbog neodgovarajućeg djelovanja onih iz internacionalne zajednice koji su odgovorni da se ostvari to pravo.
U koliko se nastavi sa neizvršavanjem obaveza, KBSA će koristiti pravne opcije u okviru internacionalnih i nacionalnih institucija da se ispune neizvršene obaveze i osnovna prava koja su garantovana građanima Srebrenice i Žepe. KBSA će također zahtijevati odgovornost, kriminalnu i druge vrste odgovornosti, protiv svih onih koji sprečavaju i negiraju garantovana prava građana Srebrenice i Žepe, putem Internacionalnog kriminalnog tribunala za Jugoslaviju i sudova država članica UN-a.
Emir Ramić
Predsjednik KBSA