Autor: Zijad Bećirević
Evropska unija i Srbija napravili najveći politički trgovački posao nakon Drugog svjetskog rata
Dodikova izjava od prije dva dana o odustajanju od secesije , strateškog cilja vladajućih struktura RS, jasno je najavila neki krupan događaj. Moglo se samo nagađati, ali teško pretpostaviti, da će to biti najveći politički trgovački posao u Evropi nakon drugog svjetskog rata, koji je već dugo u pripremi a danas je objelodanjen i realizovan u poslovnnom aranžmanu između Evropske unije i Srbije.
UHAPŠEN RATKO MLADIĆ – Sa savršeno isceniranom programskom tačkom Evropske Unije sa Srbijom „Ples na žici“ završena je najduža cirkuska predstava na svijetu, koja svih postdejtonskih godina drži u mirnodopskoj agoniji BiH i njen narod. Uhapšen je srpski zločinački vođa, monstrum i srpski heroj genocida, general Ratko Mladić, nakon 16 godina skrivanja. U toj opasnoj cirkuskoj tački učestvovali su skoro svi dijelovi aktuelnih režima Srbije i Republike Srpske sa dijelovima uprave, vojske, policije. Sa ovim hapšenjem ples na žici Srbije sa MZ je završen ili tek počinje?
Vijest o hapšenju Ratka Mladića saopštio je predsjednik Srbije Boris Tadić, nakon što je već bila procurila u medije. Uhapšen je u Srbiji, u selu Lazarevu kod Zrenjanina, gdje se krio u kući rođaka Branka Mladića pod imenom Milorad Komadić. Prva optužnica protiv Mladića za lične i udružene zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, posebno za zločine genocida u Srebrnici , opsadu i bombardovanje Sarajeva, podnesena je od strane Haškog suda jula 1995. godine. Potraga za njim svih ovih poratnih godina nije dala rezultate, jer je bio pažljivo skrivan i štićen. Vlada SAD raspisala je nagradu od 5 miliona dolara, a Vlada Srbije 10 miliona eura za informacije o Mladiću .
HAPŠENJE MLADIĆA JE ČIN KUPO-PRODAJE A NE OSVJEŠĆENJA – Ovo zakasnelo hapšenje je pokazalo da o hapšenju odlučuju politički centri moći ; da je to čin kupo-prodaje, a ne hapšenje, jer su odgovorne političke vlasti Srbije uvijek znale gdje se haški bjegunac krije, plaćali ga, hranili , zabavljali, pomagali , čuvali, obezbjeđivali i štitili. Indikativno je da se hapšenje dogodilo u vrijeme posjete šefice EU i haškog suca Brammerca Beogradu. Nažalost, umrle su mnoge majke i očevi Srebrnice, Foče, Zvornika, Prijedora… čekajući ovo zakašnjelo hapšenje. Ipak, neka satisfakcija se može naći u uvjerenju, koje iskazuju mnogi iz EU, da će region Balkana sada moći početi živjeti nekim novim mirnijim životom.
Sadašnje vojne i političke strukture Srbije i RS sve do danas se nisu dovoljno distancirale od zločinačkog režima Miloševića/Karadžića i dio su politike koja je izvršila agresiju na BiH, počinile zločine i genocid. Aktuelno ustavno pravno uređenje u Srbiji i RS i dalje vodi ostvarenju ciljeva koje su postavili Milošević, Karadžić…. i Mladić , kada je ubio 8.000 srebrnčana i ponosno izjavio da se osvetio dahijama.
Hapšenje očigledno nije rezultat sazrele svijesti i pokajanja, već interesa da se Srbija što prije uključi u EU, kako bi aktuelna politika EU dobila potvrdu uspješnosti. S njegovim hapšenjem EU i Srbija će se ne samo iskupiti za dugogodišnje iscrpljivanje i maltretiranje žrtava rata, već će obe dobiti potvrdu za uspješnu saradnju u demokratskom progresu i nagradne poene. Hapšenje će rehabilitovati jalovu, nedosljednu i podjeljenu politiku Evropske unije i dovesti do širenje osnove za bolju saradnju u regionu. Sudeći po prvim reakcijama, može se očekivati da će hapšenje malo udaljiti nacionaliste RS i Srbije, izmjeniti njihov pristup priznanju zločina i jasnije odrediti odgovornost za zločine i genocid, što će se potvrditi i sudskim postupkom.
Ovo je zaista surova i licemjerna politička trgovina, koja nema za prvi cilj pravo i pravdu, već političku korist. Napravljena je između Srbije i MZ i donijeće značajne benificije i jednoj I drugoj strani. Srbija je znalački uklonila još jednu veliku prepreku na putu u EU. Može se vjerovati da više neće biti političke trgovine u ovoj formi na Balkanu i da je s ovim arhitektura Balkana završena. Trgovina s drogom pa i bijelim robljem je u usporedbi s ovom obična smijurija. Biće to sada država koja sarađuje, razvija demokratiju, bori se za istinu i pravdu. Može se pretpostaviti da je na osnovu ovog aranžmana Srbija je već do sada dobila 2 miljarde evra, a nove nagradne tranše tek slijede.
DVOSTRUKI STANDARDI EU I DIJELA MZ – Naravno saradnja sa Hagom s ovim nije završena, neće biti ni sa hapšenjem Hadžića već tek kada se svi zločinci uhapse i procesiraju. Pravda koja čeka na interes i dolazi nakon 16 godina nije prava pravda, već saradnik nepravde. Činom hapšenja pravda nije zadovoljena i biće tek onda kada puna istina dođe na vidjelo i žrtve zločina budu obeštećene.
Evropa i dio MZ imali su očigledno sve do sada dvostruke standarde i po njima modelirali svoju politiku prema BiH od 1991, od uvođenja embarga do danas, pa i danas pokušavaju BiH žrtvama i narodu nametnuti principe koje ni sami nisu poštovali. Istina je samo jedna i po njoj na Miloševića, Karadžića…Mladića, Hadžića i njihove pomagače možemo gledati samo kao sljedbenike i nasljednike Hitlera. Krajnje je vrijeme je da MZ skine masku s lica, prekine s politikom podilaženja agresoru, a reduciranjem i devalviranjem prava porodicama žrtava . Svijetu se mora reći puna istina šta se u BiH dogodilo od 92 do 95.g. Međunarodna zajednica mora voditi pravedniju i ispravniju politiku prema BiH, prestati je stalno neosnovano uslovljavati, podmetati prepreke i tražiti nemoguće. U kontestu takve politike je i poruka Karle del Ponte povodom Mladićeva hapšenja, kojim je požurila dobiti muštuluk, poručujući ”Srbiji su vrata otvorena za EU.” Zar ne bi bilo ispravnije reći da bi ovo mogao biti prvi korak Srbije u suočavanju s prošlošću? Biće i drugih koji će tvrditi i već tvrde da Srbija sarađuje s Hagom i dosljedno radi na poštivanju zakona. Ipak, treba priznati da je ovim hapšenjem MZ potvrdila političku volju da okonča sukobe na Balkanu, te pomogne i ubrza procese priključenja EU.
NEMA PUNOG POMIRENJA BEZ HAPŠENJA POSLJEDNJEG HAŠKOG OPTUŽENIKA – Hapšenje Mladića je malo olakšanje za žrtve rata, ali punog pomirenja među narodima nema niti će se Bosnom moći slobodno hodati dok ne bude uhapšen posljednji haški optuženik Goran Hadžić i svi drugi zločinci, koji još uživaju slobodu širom RS, Srbije i svijeta. Svima njima sada su ponovno “pune gaće”, kao uvijek kad neko iz njihova jata ode tamo gdje je i njima odavno mjesto. I do njihovih ušiju konačno dopire toliko puta ponavljana istina, o sporoj ali dostižnoj pravdi.
Predstojeći sudski proces Mladiću sigurno će otkriti mnoge tajne, zaštićene i tajne dokumente, i povući sa sobom kolonu odgovornih, ali se nadati ne samo onih koji su ga skrivali, onih koji su ga pomagali i plaćali, već i onih koju su mu davali tenkove, vojsku i podržavali njegove zločinačke namjere, pa i onih koji su ga kamuflirali i prikrivali istinu o njemu i njegovom djelu. Ostaje pitanje da li će se i Mladiću, kada dođe u Haag, dati pravo da se u sudnicama haškog suda godinama iživljava na žrtvama i narodu BiH kao Milošević, Šešelj i Karadžić. Evidentno je, na osnovu činjenica i do sada prikupljenih dokaza, da je Srbija izvršila agresiju, počinila zločine, počinila genocid, što će se sigurno potvrditi i predstojećim procesom Mladiću, ako proces bude vođen dosljedno i bez namještaljki.
PRVE REAKCIJE NA VIJEST O HAPŠENJU – Činom hapšenja najvećeg zločinca današnjice večina svijeta je obradovana. Za žrtve Srebrnice to je mala mrvica pravde. Ostavio je iza sebe toliko mrtvih, toliko krvi, a punih 16 godina uživa punu slobodu, na koju nije imao pravo. Srbija nije uradila ništa da se iskupi za ono što se dogodilo u Srebrnici, širom BiH. Uradila je samo ono od čega je imala političku i ekonomsku korist, na štetu pravde.“ Srbija je ne samo mogla uraditi više- kako kaže g. Tihić- već je morala i ranije i više.“ Mišljenja u Srbiji su još uvijek podjeljena, a u Republici Srpskoj se uglavnom negoduje. Za njih je dan žalosti. Najveći vođa srpskog naroda je izdajom uhapšen. On je po njima vodio pravedni rat. Bio je simbol srpskog naroda u stvaranju RS. Jedan od građana je za Tadića izjavio da je „srpski izdajnik, sram ga bilo“. Izjave političkog vrha RS su uzdržane i pretežno u pisanoj formi. Sa njima se tvrdi da vlasti RS nisu nikad stajale iza počinioca zločina i traži odmazda u Dudakoviću i Oriću. One nedvojbeno pokazuju da je narod RS i dalje taoc jednog zločinačkog propalog režima. Rat je završen oružjem, ali je ostao u mnogim njihovim glavama. Jedan od razloga za to je ponašanje vladajućih struktura i lidera RS i Srbije, koji su i dalje nespremni da se suoče s istinom, koja od njih traži potpuno drugi pristup. Ove reakcije pratili su i protesti. Dogodili su se u Beogradu, na Palama u Banja Luci…, a najavljeni su i sutra. Svi oni potvrđuju da je narod ovih područja daleko od istine. Zaista se moramo upitati gdje se nalazi i kuda ide taj narod, koji u najvećem zločincu današnjice vidi svog heroja?
Da li je ovo hapšenje dobar trgovački posao koji vodi relativizaciji svega što se u BiH dogodilo 92-95 i događa danas ili prvi korak za utvrđivanje pune istine o zločinu. Da li će i dalje mediji i režimi govoriti o jednoj istini ili će i dalje svako imati svoju istinu? Istina o događajima u BiH devedesetih je samo jedna i biće dokazana i zapisana, ali sigurno ne više na bazi činjenica srpskih režimskih medija niti perom srpskih nacionalističkih istoričara, već dokazana i potvrđena dokumentima i sudskim presudama najviših institucija svjetske pravde.
PUSTITI BOSNU I HERCEGOVINU DA ŽIVI SVOJ ŽIVOT – Ratko Mladić je još u Srbiji, u zgradi specijalnog suda, gdje će biti saslušan i gdje će mu biti pročitana optužnica. Vrhovni sud Srbije će odlučiti o njegovom izručenju Hagu.
Sada se može pouzdano vjerovati da će uskoro biti uhapšen i Goran Hadžić, ali i on ima cijenu, koju će Srbija možda pokušati ponovno unovčiti kada joj to zatreba. Dobro bi bilo povjerovati da će se Srbija sada više okrenuti sebi i međusobnom pomirenju i pustiti narodu BiH da se vrati miru i napretku. Srbija i srpski narod, ako žele vratiti izgubljeno povjerenje svijeta, moraju prvi otvoriti put pomirenja, jer je u BiH u njihovo ime počinjeno najviše zločina i izvršen genocid.
Sa početkom haškog suđenja monstruoznom zločincu Ratku Mladiću završit će se najduža cirkuska predstava na svijetu, ples na žici, koja nas je držala u teškoj agoniji punih 16 godina. Bosna i njen narod žele miran san i počinak. Kako reče jedna od ucviljenih majki Srebrnice, „Bosnu i Hercegovinu treba pustiti da živi svoj život“.