Kao is svake godine pa tako i ove, dan Armije Republike Bosne i Hercegovine će se obilježiti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine jer okupirane teritorije tzv. Republike Srpske jos nisu oslobodjene. Raznim manifestacijama i skupovima političari će pokušati da pridobiju glasove napaćenog naroda kojega su izdali poslije potpisa u Dejtonu. Nažalost demobilisani borci Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su iznijeli teret rata od 1992 do 1995 i sačuvali državu Bosnu i Hercegovinu od uništenja gurnuti su na margine života i stavljeni na rub egzistencije za svoja prava moraju da mole one koji su ih izdali i omolovažili njihove žrtve i njihov doprinos borbi za državu Bosnu i Hercegovinu.
Te davne 1992. godine kad je agresor nasrnuo na našu državu i naš narod, ugrožen je bio opstanak Bosne i Hercegovine a samim time i opstanak bošnjačkog naroda. Armija Republike Bosne i Hercegovine stala je u zaštitu slobode i pravde za sve one kojima je država Bosna i Hercegovina bila domovina bez obzira na vjeru i naciju. Bošnjaci suočeni sa neminovnim istrijebljenjem i okruženi sa svih strana, ostavljeni na nemilost zvijerima pod budnim okom svjetske zajednice u srcu “demokratske” Evrope sa nametnutim embargom na naoružanje, su odlučili da se brane svim raspoloživim sredstvima, kao što bi se svako normalan branio kad je napdnut. Branili smo sve ono u šta vjerujemo i za šta smo bili spreni da umremo, branili smo drzavu, branili smo slobodu, branili smo volju našeg naroda da živi slobodno i samostalno u svojoj državi. Kada je čitav svijet digao ruke od nas i samo čekao trenutak potpunog sloma Armije Republike Bosne i Hercegivine desilo se nešto sto nijedan svijetski političar ili vojni analitičar nije mogao da predvidi, desio se inat i ponos bosnjačkog naroda. Bosnjački narod koji je bio doveden na rub egzistencije pred nestankom, odlučio se za nezamisliv potez i nikad objašnjen, odlucio se za NAPAD na svim frontovima, napad koji je rezultirao ogromnom oslobođenom teritorijom napad koji su svijetske sile zaustavile u Dejtonu jer su velikosrpske snage bile pred kolapsom a zemlja pred oslobođenjem. I po ko zna koji put do sada, svjetska zajednica nas primorava na ustupke i potpisivanje nepravednog takozvanog Mirovnog Sporazuma koje je zaustavio rat ali nije donio MIR u Bosnu i Hercegovinu. U Bosni i Hercegovini nema mira dok se agresor ne porazi i kazni za svoja zlodjela.
Poslije stotine godina obezglavljenosti i potlačenosti, Bošnjaci su konačno dobili priliku da se bore za svoju državu. Ratovao je Bošnjo za razne, careve, kraljeve i sultane i izdržao nebrojene genocide i sada po prvi put nakon dugo vremena Bošnjaci imaju priliku da se bore za svoju državu za svoj narod u svojoj zemlji. Mi koji smi imali priliku da budemo pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine danas treba da se osjećamo ponosno i privilegovano što smo dobili priliku koja se nije ukazala mnogim generacijama prije nas. Priliku da pišu istoirju države Bosne i Hercegovine i učestvuju u odbrani svoje zemlje i svog naroda. Niko nije rekao da će biti lahko jer dušmani ne posustaju, niko nije rekao da se država dobiva lahko i jednostavno jer da je jednostavno i lahko vć bi davno imali državu i nezavisnost. Većina nas koji smo bili još premladi ili naivni nije bila ni svjesna veličine trenutka u kojem smo zivjeli i vaznosti tog vremenskog perioda i borbe koja se vodila za opstanak naše domovine i našeg naroda. Na nama je da odgojimo nove generacije Bošnjaka koji će znati da cijene žrtve i ne zaborave odakle su došli.
Borba za potpunu nezavisnost i slobodu našeg naroda se nastavlja. Neprijatelji Bosne i Hercegovine su promijenili metode ali njihov zlobni cilj je ostao isti, a to je – podjela Bosne i Hercegovine i uništenje bosnjačkog naroda.
Ali iskreno se nadam da je Bošnjo naučio i da se 1992-a godina nikad više neće ponoviti. Nadam se da smo naučili da se samo možemo osloniti sami na sebe i da Bošnjaci više nisu goloruki , neorganizovani, zbunjeni, nepripremljeni i obezglavljeni narod ostavljen na nemilost od strane svjetske zajednice. Nadam se da smo iz prošlog rata izašli mudriji i oprezniji. Nadam se da više nećemo vjerovati kad nam se kaže “ništa vam se neće desiti mi vam garantujemo sigurnost”. Generacije koje dolaze moći će da iskoriste naša iskustva i izvuku pouke da ne ponavljaju iste greške koje smo mi počinili.
Ima nas Bošnjaka i bit će nas sigurno još više, nas kojima je stalo do Bosne i Hercegovine i kojima je stalo do slobode i nezavisnsoti naseg naroda. Mi nećemo i nesmijemo posustati niti u želji niti u namjeri da drzava imenom Bosna i Hercegovina bude i ostane cjelovita, slobodna, demokratska zemlja jednakih ljudi i naroda, i to jednakih na cijeloj njenoj teritoriji. Nije važno koliko dugo ta borba će da traje mi nećemo posustati ni odustati od naših ciljeva za koje su dati životi hiljade naših sunarodnjaka.
Za kraj sjetimo se nasih šehida koji su kroz dugu istoriju Bosne i Hercegovine davali svoje živote za ono što mi danas nazivamo i osjećamo slobodom i domovinom Bosnom i Hercegovinom .. Lillahi El Fatiha!
Enver Spahalić, član UO KBSA
Borac Armije RBiH i dobitnik ratnog priznanja “Zlatni Ljiljan”