Facebook
Twitter
YouTube
LINKEDIN

Bosanskim umom danas gospodare drugi, oni koji su okupirali bosanski identitet

Uvodno izlaganje profesora Emira Ramica na okruglom stolu « Bošnjaci i Bosna »

Bosanski identitet je kulturalna i historijska odrednica bosanske običajnosti, modela egzistencije bosanskog bića, čija je suština u poštivanju, prihvatanju, priznavanju i tolerisanju drugog i drugačijeg. Genocidna destrukcija i apsolutno nerazumijevanje svijeta za vrijednosti bosanskog identiteta, doveli su do razaranja bosanskoga bića. U uslovima snažne hrvatske i srpske otuđenosti od Bosne i bosanskoga, u uslovima depresivne bošnjačke izgubljenosti u unutarnjim i vanjskim zavjerama, bosanski identitet sve više nestaje, čime nestaje pripadnost bosanskome biču odnosno pripadnost jednoj posebnoj kulturi zajedništva. Bosanskim umom danas gospodare drugi, oni koji su okupirali bosanski identitet.

U uslovima otuđenosti bosanskog bića od bosanskog uma stvara se neprirodni jaz između bošnjaštva i bosanstva, koji bi trebali biti u povezanosti. Bošnjačko ne negira bosansko, samim tim što bez bosanskog nema ni bošnjačkog. Traumatizirane bošnjačke pameti misle kako bi briga za bošnjačko ugrozila bosansko, jer bi se tako ojačale srpske i hrvatske zasebnosti. Pogrešno! Srpske i hrvatske zasebnosti postoje neovisno od toga koliko Bošnjaci bili bliski svojoj zasebnosti – koje svakako nema bez bosanstva.

Neprirodni jaz između bošnjaštva i bosanstva produkuje bošnjačku samomržnju, koja ima dvostruko izvorište. Jedno, koje sistemski nastoji Bošnjacima nametnuti izmišljenu krivicu i time opravdati počinjeni genocid. Druga je u nespremnosti Bošnjaka da razumiju kako njihovo okruženje ne razumije toleranciju i plemenitost, već bošnjačku civiliziranost tumači kao slabost. Bošnjaci ne mogu razumjeti zašto bivaju ubijani, kažnjavani, ponižavani, iako nikome ne žele i ne čine zlo, pa se ova konfuzija, pod pritiskom zločinačke propagande, vremenom pretvorila u osjećaj samoprezira i samomržnje, zbog čega zabrinjavajuća masa Bošnjaka svoju vjersku i narodnu pripadnost vidi kao uzrok svih problema. Neko je trebao bošnjačkom narodu objasniti da nije greška u nama, Bošnjacima, već u njima. Zato nam trebaju bošnjačke nacionalne institucije, koje bi ukazale na nacionalne ciljeve, i koje bi mobilizirale Bošnjake za djelovanje za kolektivno dobro. Mnogi Bošnjaci napuštaju svoj identitet kako bi profitirali u novom sistemu vrijednosti. Srbi će ostati Srbi, Hrvati Hrvati, a Bošnjaci će razmuslimaniti i razbošnjačiti bošnjački identitet.

Bošnjaci će postati narod bez domovine, ako se ne uozbilje i ako ne shvate da agresija na njih i njihovu zemlju nije okončana 1995. godine, već se vodi nesmanjenom žestinom, samo što danas nisu žrtve naši životi, već su žrtve naše duše. Bosna i Bošnjaci su kroz povijest češće živjeli izvan svojih suverenitetskih i nacionalnih atributa, nego što su bili svoji. Bosna i Bošnjaci se danas nalaze na najnižoj tački opstojnosti, koju usložnjava nemanje svijesti o stanju naroda i nemanje vizije o njegovim perspektivama. Bošnjaci nemaju adresu na kojoj se mogu zanimati za svoju sadašnjost i budućnost, što znači da su Bošnjaci narod obezglavljen, koji živi bez sistema, plana, svijesti o vremenu i prostoru, a logična posljedica je odumiranje i nestajanje. Prijeka je potreba da Bošnjaci konačno dobiju nacionalnu instituciju koja će sakupljati i raspoređivati bošnjačku energiju, kako to uostalom rade svi evropski narodi, i koja će uspostaviti vrlinu davanja za narod, a ne uzimanja od naroda.

U dejtonskim lutanjima izgubljene su najvažnije vrijednosti odbranjene u ratu, a prva od njih je patriotska svijest, o kojoj najmlađe generacije ne znaju ništa, jer nemaju gdje učiti o našoj Armiji, o našim žrtvama, o ljubavi prema domovini. Danas ima više velikosrpskog i velikohrvatskog patriotizma u Bosni, nego što ima bosanskog među Bošnjacima, a uzrok tome je bosnofobija dejtonskog sistema, koji je sav zadeveran getoiziranjem i sataniziranjem Bošnjaka i vezivanjem ovdašnjih Srba za Srbiju i Hrvata za Hrvatsku. Bošnjaci su stjerani u tjesnac, opsjednuti sumnjom u sebe, u Bosnu, u svoje žrtve. Bosna kakvu pamtimo nestaje čak i na prostorima gdje su Bošnjaci u većini. Krajnji cilj dejtonskog genocidnog projekta je da se Bosna, u svojim civilizacijskim atributima tolerancije i zajedništva, izbaci i sa prostora na kojima su trenutno getoizirani Bošnjaci, a koji će se vremenom asimilirati u razmuslimanjenu i razbošnjačenu skupinu, koja će za nekoliko decenija posve nestati.

To je ona Bosna bez Bošnjaka, ali, to su i oni Bošnjaci bez Bosne, koji se odrođavaju i od sebe i od svoje zemlje, pod genocidnim pritiscima, pod kojima šutke prihvataju svoj kraj i svoj nestanak. Naša je obaveza da se protiv ovog zla borimo kao što se civilizacija 20. Stoljeća borila protiv Hitlerovog fašizma. Možda ne možemo povratiti ono što smo izgubili, ali, makar možemo sačuvati čist obraz.