Prije osamnaest godina, 29 februara i 1.marta 1992, bosanskohercegovački građani su se, slijedeći preporuke Arbitražne komisije Međunarodne konferencije o Jugoslaviji, dvotrećinskom većinom putem referenduma izjasnili za neovisnu, suverenu, demokratsku, samostalnu i cjelovitu BiH.
Poštujući referendumom izraženu volju građana BiH,Vijeće ministara Evropske unije 6. Aprila 1992 donosi odluku o međunarodnom priznanju Republike Bosne i Hercegovine koja 22.5.1992 Rezolucijom Ujedinjenih Nacija br. 757 postaje 177-ma punopravna članica Ujedinjenih Nacija (UN).
To su činjenjice koje je historija zabilježila i koje nikakva politika negiranja ili nepriznavanja Dana neovisnosti BiH ne mogu opovrgnuti ili izbrisati. Ta fakta nisu pisana samo tintom u raznim aktima i pohranjenja u arhivama već i krvlju bh građana i patriota koji su postali žrtve otvorene agresije velikodržavnih planova susjeda ali i svjedoci i branitelji njene hiljadugodišnje postojanosti, tradicije suživota i multikulturne esencije. Protivnici tog bitka bosanskohercegovačke postojanosti i opstojnosti svoje moralno i ljudsko pa i vojničko dno dosegli su činom genocida ostavljajući svojim potomcima stid kojeg sami nisu spremni prihvatiti i priznati.
Dejton jeste zaustavio rat ali žrtvama nije dao pravnu ni moralnu satisfakciju, čak što više, pojedinim njegovim odredbama žrtve su još jednom ponižene. Agresoru je omogućeno da odlučuje o sudbini i budućnosti žrtve, zločincima udoban smještaj, male kazne, političku rehabilitaciju i slobodu a državi BiH reduciran suverenitet koje sve članice UN na osnovu Povelje i odredbi Međunarodnog prava uživaju. Presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu samo potvrđuje diskriminatorske odredbe Dejtonskog sporazuma i nužnost njegove suštinske a ne samo formalne promjene.
I danas smo svjedoci postojanja i djelovanja nasljednika politike mržnje, teritorijalnog ekskluziviteta i etničkog čišćenja, segragacije i aparthejda koja krši i guši građanska prava sprečavajući državu i njene građane da budu suvereni na cijelom teritoriju BiH. Svakako da najveću odgovornost za takvo stanje snose domaći političari i Međunarodna zajednica koja je kreirala uvjete za njihovo djelovanje, ali je sigurno da dio krivice snosi i mnogobrojna dijaspora koja svojom pasivnošću i izbornom apstinencijom doprinosi produženju takvog stanja. Nadamo se da ćemo učešćem na ovogodišnjim izborima u BiH iskoristiti svoju građansku obavezu i pravo i pokazati da je BiH neovisna i suverena država zato što to njeni građani, ma gdje bili, žele i potvrđuju.
Dan neovisnosti jeste, uz Porfirogenitovo izdavanje “rodnog lista” BiH 955-te, Povelje Kulina bana 1189-te, ZAVNOBiH 1943-će, jedan od najznačajnijih datuma u historiji BiH.
Tim povodom Upravni Odbor KBSA svim građanima BiH čestita Dan neovisnosti uz poziv da prigodnim manifestacijama u svojim sredinama obilježimo ovaj praznik i svojom aktivnošću učinimo sve da ovaj datum bude priznat i obilježavan na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine.
DOMOVINO, SRETAN TI DAN NEOVISNOSTI!
Upravni Odbor KBSA