Facebook
Twitter
YouTube

Međunarodna zajednica licemjerno podržala referendum RS

Piše: Zijad Bećirević — Korak po korak Republika Srpska predvođena Karadžićevim sljedbenikom Miloradom Dodikom vodi genocidnu dejtonsku tvorevinu Republiku Srpsku u nezavisnost. Svi odgovorni u zemlji i svijetu opovrgavaju to mogućnost, pošteni svijet ne može da se načudi, a b-h žrtve agresije i genocida se groze, ali se porazne činjenice na štetu jedinstvene multietničke BiH hronološki nižu.

Glasove upozorenja “Ukinite Republiku Srpsku” – Zaustavite Srbiju!” skoro nitko više ne čuje. Umjesto integracije – BiH je sve više dezintegrisana, sve bliže konačnom raspadu. Jezikom mržnje, osvete i nacionalističkog jednoumlja iz Republike Srpske se nedvosmisleno jasno daje do znanja i poručuje svima u zemlji i svijetu: “Nezavisna Republika Srpska je naš cilj, koji ćemo ostvariti uskoro!”

Umjesto da mu se sudi kao neprijatelju države i ide u zatvor, Milorad Dodik je postigao jos jednu briljantnu pobjedu. Usvajanje Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi, u ovoj fazi post-dejtonskog organizovanja, je više nego je mogao očekivati. Po njegovoj zamisli, jedna po jedna, sve pretpostavke neophodne za osamostaljenje RS se ostvaruju. Formirana je samostalna organizaciona politička i ekonomska struktura, Ustavom RS obezbjeđeno ustavno pravo građana RS na državljanstvo RS, usvojeni i prilagođeni potrebni zakoni, napravljena zgrada vlade, a za posljednji čin drame je ostavljeno formalno izjašnjavanje građana koje će se provesti u odabranom trenutku, i koje ne može omašiti. I sve to upravne strukture države BiH i službe nadzora međunarodne zajednice poslušnički prihvataju i gutaju kao gorke pilule. Već godinama se zna, priča i govori da će Narodna skupština RS usvojiti izmjenjene i dopune zakona o referendumu, koje će omogućiti vlastima Republike Srpske da izglasaju sve što žele, ali se preko svih tih nagovještaja i preduzimanih pratećih mjera ignorantno prelazi.Većina aktera nejedinstvene i licemjerne međunarodne zajednice se zadovoljila upozorenjima upućenim preko medija ili kroz neoficijalne ili diplomatske dijaloge, da “to i to ne rade”, da “na to i to nemaju pravo”, da “to i to podliježe sankcijama” i takvo jalovo diplomatsko nadmudrivanje, kao po dogovoru, ide u nedogled. Samo nekoliko dana pred Skupštinu RS, srpskoj strani je iz OHR-a upućeno upozorenje, a međunarodni predstavnk g. Inzko je skoro ljutito ponovio ” da referendum koji je predložila vlada RS predvođena sa SNSD izlazi izvan djelokruga ustavnih nadležnosti RS i da je u suprotnosti sa njegovim obavezama prema Ustavu BiH”, ali je to (po isprobanoj, uhodanoj praksi) Dodiku i njegovim sljedbenicima “na jedno uho ušlo, na drugo izašlo”. I umjesto da odmah preduzme korake potrebne da se takav dokument stavi van snage i pozove na odgovornost kreatore i realizatore tod antidržavnog projekta, koji otvoreno vodi cijepanju B-H teritorija, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU g. Valentin Inzko nas nije u aktuelnom trenutku udostojio ni komentara, već se dan kasnije licemjerno prebacio na sasvim drugi kolosjek, pa požurio da pohvali Republiku Srpsku, pozdravivši “usvajanje izmjena i dopuna Zakona o državljanstvu RS-e”, sa kojima se Zakon o državljanstvu RS uskladjuje sa Zakonom o državljanstvu BiH (ali samo u dijelu koji se tiče uređenja odnosa između državljanstva BiH i entiteta, a šta će se iz toga još izleći, vidjećemo i čuti kasnije). Narodu u BiH, prognanim i raseljenim Bosancima, ostaje gorka spoznaja, da šutnjom i svojim pasivnim odnosom međunarodna zajednica licemjerno podržava Referendum RS, iako svi znaju da je taj entitet nastao na etnički očišćenom teritoriju BiH, zločinima i genocidu nad Bošnjacima.

Nekoliko dana ranije američki obavještajni direktor g. Dennis Blair je u pisanom izvještaju upozorio Američki Kongres o povećanim etničkim napetostima u BiH, opasnim po stabilnost Evrope. Sa upozorenjima se nastavilo sa svih strana, uključjući i poruku KBSA (Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike), u kojoj se podsjeća da Zakon RS o referendumu krši Povelju UN, koja priznaje nezavisnost BiH od 1992. godine u njenim historijski priznatim granicama. A u Republici Srpskoj, danas kao i juče, “govorite vi svoje, mi znamo svoje, mi znamo šta je nama činiti”. Ignorišući sve i svakoga, Narodna skupština RS je na prijedlog Vlade RS-e desetog februara (po hitnoj proceduri) usvojila Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi RS (po kojem sve što se desi i što se do sada desilo u RS je volja naroda, a ne volja i diktatura nacionalističke vlasti).

Još novembra 2007. nevladine organizacije RS su (u dogovoru s vlastima, kako bi se izbjeglo sankcionisanje vlasti i kažnjavanje lidera) preuzele ulogu kreatora i nosioca borbe za izdvajanje teritorija otetog od drugih B-H naroda. Kao odgovor na Odluku međ. predstavnika M. Lajčaka “o jačanju državne uloge, Vijeća ministara i Parlamenta BiH”, Srpski pokret nevladinih organizacija (SPONA) pripremio je Peticiju o otcjepljenju i sa prikupljenih 300.000 potpisa podrške od građana RS podnio je “pravnom zastupniku RS”, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu ( valjda, na provođenje). U sljedu događaja, novi međ. predstavnik g. Valentin Inzko je 11. nov. 2009. zatražio od Narodne skupštine RS da proglasi ništavnim svoje zaključke o prenosu nadležnosti sa RS na BiH, te 21. decembra ponovio da je “pozivanje građana RS na referendum antidejtonski čin”, ali je (pod pritiskom kampanje koju srpska strana RS podržana od Srbije i drugih vodi protiv njega), samo dva dana kasnije (da ublaži svoju svoju prijetnju, i “izvini se”) najavio pomilovanje ranije smjenjenih političara RS.

Iako smo se već odavno navikli dvoličnost i licemjerje MZ, još uvijek ga teško prihvatamo u sprezi s licemjerjem i dvoličnošću domaćih političara i domaće političke javnosti. I ovaj put, umjesto da su sve napredne snage BiH usmjerene na onemogućavanje dononošnja Zaokona o referendumu i svih drugih zakona i zakonskih akata koji vode razgradnji BiH države, političke strukture BiH se iscrpljuju jalovim sastančenjem, međusobnim prepirkama, dijalozima ili “ćute i ćame ćekajuci”. To jasno ilustruje stranka SDA, koja u vrijeme zapaljive referendumske euforije u RS, održava u Sarajevu međunarodnu konferenciju ” o mjerama za prevazilaženje krize”, umjesto da sav narod Bosne digne na noge i obuzda nacionalističku eforiju koja otvoreno prijeti razgradnji BiH države.

Dodik s pravom može da likuje. Nakon ovog velikog koraka ka nezavisnosti RS-e, njegov ponovni izbor postaje neupitan, jer u Republici Srpskoj nitko ne može ostvariti volju “srpskog naroda” o nezavisnosti, osim njega. Sada mu ostaje puno više vremena i manevarskog prostora. Kad god mu se ćejfne može kroz kanale uhodanog etničkog jednoumlja prikupiti koliko želi potpisa podrške za svaki njegov projekat, uključujući i referendum o izdvajanju.

Ipak, želimo vjerovati da Međunarodna zajednica u BiH predvođena isprepadanim Valentin Inzkom nije rekla svoju posljednju riječ. Bez obzira na podjeljenost i licemjerje aktera međunarodne zajednice, naročito onih najuticajnijih, s pravom se nadamo da će napredne snage u BiH i svijetu, koje se zalažu za multietničku BiH, razbiti separatizam i vratiti Balkanu, Evropi i svijetu mir i sigurnost. A najsigurniji zalog Evropske unije miru i sigurnosti je jedinstvena Bosna i Hercegovina u njenim historijskim granicama, priznatim Poveljom UN iz 1992. godine.

Dati samostatlnost genocidnoj tvorevini Republici Srpskoj na otetom i etnički očišćenom teritoriju, bio bi nepopravljiv grijeh prema drugim b-h narodima, i zločin ljudskog društva prema samom sebi.