Autor: Zijad Bećirević – Srpskim ekstremistima na putu rušenja Bosne trebaju novi neprijatelji. Nema ih više u Bosni, pa ih pokušavaju naći u dijaspori, među onima koje su sami prognali. Prvi na udaru je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA).
Nije trebalo dugo čekati da se sazna koji su sljedeći cilj, u još napadnutoj Bosni i Hercegovini, odabrali srpski agresori nakon pokretanja tužbe protiv Ganica, Kljujića i grupe bosanskih gradjana, jer su se u sudbonosnim danima 92. usudili suprostaviti srpskoj agresiji i braniti Sarajevo. Glavna meta njihovih napada sada postaju Bosanski/Bosnjački klubovi, udruženja i aktivni pojedinci u svim dijelovima svijeta gdje se voljom velikih skoncentrisao najveći broj prognanih i raseljenih bosanskih gradjana, prije svega Bošnjaka-Muslimana. Svi oni po sistemu optužbi, progona i likvidacije protivnika režima (kreiranom u bivšoj Jugoslaviji) postali su za Srpske režime Srbije i Republike Srpske “Crna emigracija”. Za takve je u bivšoj Jugoslaviji pored ostrva Krka otvoren “Goli otok”, na kojem su skončali svi oni koji su drukčije mislili, a nisu uspjeli izbjeći u inostranstvo. Danas je za prognane Bošnjake “Goli otok” citav svijet, u kojem nastavlja život, u stalnoj čeznji za zvičajem, preko million bosanskih gradjana – Bošnjaka, koji se sve više povezuju i bolje organizuju. To je razlog što prva razorna torpeda ispaljena prema Dijaspori žele uništiti najbrojnije izbjegličke organizacije – prije svega Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), koji okuplja blizu 350.000 bosanskih gradjana Amerike i Kanade, i volunterske entuzijaste koji ga vode.
Već duže vrijeme stratezi “Velike Srbije” iz Srbije i Republike Srpske žele napasti B-H dijasporu, jer znaju da u njoj živi veliki broj svjedoka njihovih zločina počinjenih na bosnjačkom stanovništvu 92-95, a isto tako vide i shvataju da u njoj stasava nova aktivna obrazovana generacija mladih, koja ne zaboravlja svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu i želi da joj se jednoga dana vrati, dovoljno spremna i osposobljena da kreativnošću i diplomatskom borbom obori srpsko jednoumnje, ukine genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku i državi BiH vrati jedinstvo i historijski imidž.
Kako to da se ekstremni srpski vrh u Srbiji i RS pojačano počeo plašiti Bosansko-Bosnjačke dijaspore? Razlog je prije svega u činjenici da je sve veći broj prognanih naučio jezik u novoj zemlji destinacije, obogatio znanje i obrazovanje, stekao nove poznanike i prijatelje, proširio svoje komunikacijske krugove, uključio se u razne demokratske organizcije i strukture, te sve otvorenije i glasnije u međusobnim razgovorima, saopštenjima i intervjuima, objavljenim člancima i ispisanim knjigama, a uskoro s više filmova, govore i pišu sve otvorenije i argumentovanije o zločinima koji su se dogodili u njihovim gradovima i selima, po kojima izvršioci zločina još slobodno šetaju i nikom nisu odgovarali za počinjene zločine. Naravno, srpske vlasti i dalje vješto skrivaju i štite počinioce zločina, ali njihova zaštitna moć je sve slabija i manje sigurna. Znaju srpski zločinci da su njihova dosija svakim danom sve deblja i pune ladice svih sudova u svijetu. Najveći broj prognanih u dijaspori se do sada plašio iznositi istinu na vidjelo, jer su iznošenjem istine i otkrivanjem zločinaca mogli ugroziti preostali dio familije i sigurnost svoje imovine u Bosni ili okruženju. Danas nije više tako. Istina sve jače probija mutne oblake i izlazi na vidjelo. U nju će uskoro morati povjerovati i onaj dio svijeta koji je iz razno-raznih razloga uporno odbijao da je vidi i prihvati. Na stranicama sve brojnijih knjiga i portalima raznih medija zločinci mogu i moći će prepoznati svoj zločinački lik i pročitati svoje ime koje su sami ispisali krvlju svojih žrtava.
Upravo, to je bio jedan od prvih razloga što je srpski ekstremni vrh, u nastojanju da sa sebe i svojih izvršilaca skrene pažnju, nakon skoro 15 godina ometane mirnodopske obnove, ponovno udario na one iste Bošnjake, koje su od 1990 do 1995, pa i kasnije, zatvarali, mučili, ubijali i progonili u svijet s njihovih vjekovnih ognjišta. Cilj novih napada je da se prognani Bošnjaci zaplaše, ušutkaju, povuku iz svojih klubova i udruženja, da prestanu obilaziti svoj rodni kraj i izbiju iz glave odluku o trajnom povratku. Na prvom udaru su najmasovnije i najorganizovanije bosnjačke organizacije. To je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) jer okuplja blizu 350.000 Bošnjaka Amerike i Kanade; to je Patriotska liga (za koju se besmisleno tvrdi da ima 70.000 naoružanih), to su mediji i internet magazini: Bosnjaci.net, Ljiljan.org, a ne bi začudilo kada bi se uskoro našla na tapetu i najveća (ali razuđena) krovna organizacija Bosansko-Bošnjačke dijaspore, koja okluplja sve prognane Bosance i Bošnjake svijeta, Svjetski savez dijaspore BiH, te mnogi uticajniji pojedinci. Svi oni ili mnogi od njih su za ekstremni srpski vrh, koji Bosnu želi imati samo Srbe, protivnici režima, radikali, “crna emigracija”.
Prema riječima Mirka Okulića, predsjednika Zajedničke komisije Parlamenta BiH za nadzor nad Obavještajno-bezbjedonosnom agencijom, policijske i bezbjedonosne službe istražuju djelovanje “radikalnih bošnjačkih organizacija”, jer po njima pripadnici ovih organizacija uznemiruju i prijete građanima RS. Dakle, po njima je uznemiravanje građana RS to što prognani žele da se vrate na svoje i u svoje, što žele da ubice njihovih najdražih i bližnjih isele iz njihovih kuća, odu sa njihovih radnih mjesta i budu pravedno suđeni za zločine koje su počinili. Varaju se svi u RS koji misle da su zaustavili povratak prognanih. Uspjeli su ga usporiti, ali moraju računati da će morati vratiti oteto kad im bude naslađe uživati. A Parlamentarnoj komisiji na čelu s Okulićem bilo bi daleko razumnije da rade posao za koji su plaćeni: identifikuju kriminal i zločin ; hapse optužene za ratne zločine i istražuju poznata a još nerazrješena brojna ubijstva tokom 92-95. u svim tada okupiranim gradovima BiH ili kriminalne radnje svog predsjednika Dodika i njegove svite, o kojima se već godinama javno govori i piše. Njihova istraga protiv prognanih u Dijspori nema nikakvog osnova, protuzakonita je, protustavna, neprijateljski tendenciozna i nije pitanje zašto se vrši, već je veliko pitanje – Ko je vrši???
Naravno, u ovoj fazi rasprave o izmjeni BiH Ustava, kada atakovanje na suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu (okovanu okovima Dejtonskog nasljedja – Republikom Srpskom) doseže sami vrhunac, važno je bilo na Bošnjačkoj strani naći nove elemente destrukcije u koje bi mogao povjerovati svijet. Srpski štabovi laži su sve do nedavno uspjevali svojim lažima o postojanju centara islamskog fundamentalizma u BiH i vezama sa Al Kaidom obmaniti svijet, što im je omogućavalo sa sebe i svoga ekstremnog djelovanja skrenuti pažnju. Danas je svijetu sve teže poturiti takve laži, jer postoji desetina načina da se svijet razuvjeri. U takvim uslovima trebalo je naći nove osnove i argumente za širenje teze o islamskom fundamentalizmu u BiH, kojim bi se opravdala srpska ageresija na BiH i dovela u kontest srpske pravedne borbe za mir i demokratiju, ili u igru uvesti nove subjekte ekstremizma- Bošnjačke radikalne grupe iz Dijaspore. Najpodesnija za instaliranje tih optužbi za “radikalizam” bila im je najbrojnija i najglasnija Bosnjačka organizacija – KBSA, jer se istina iz nje najglasnije čula, a zahtjevi za osudu agresora i ukidanje Dejtonskog genocidnog nasljeđa više nego argumentovani.
Optužbe protiv bosansko-bosnjačkih organizacija i istaknutih pojedinaca u dijaspori su najobičnija besmislica i pucanj u prazno. Pokretanjem ovakvih besmislenih optužbi srpski ekstremisti uzaludno vjeruju da će osnažiti svoje pozicije, a oslabiti i uništiti Bosnu i Hercegovinu. Naprotiv, njihov radikalizam, koji pokušavaju naturiti drugom, razbiće im se o glavu, vratiti kao bumerang i usloviti ubrzanu razgradnju svih tvorevina srpske agresije na BiH, prije svega dovešće do ukidanja genocidne tvorevine Republike Srpske.
Umjesto da napadaju, za političke i privredne krugove Srbije i RS bilo bi daleko efikasnije i poželjnije, za sviju korisnije, da se usmjere putem međusobnog zdravog dijaloga i saradnje, koji bi doveo do približavanja udaljenih država i bržeg povezivanja Bošnjačke, Srpske i Hrvatske dijaspore, u kojima i Srbija i Hrvatska i BiH imaju trajan i neprocjenjivo vrijedan potencijal.
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Svjetski savez BiH Dijaspore i druga bosansko-bošnjačka udruženja i klubovi istrajaće na putu povrata izgubljenih prava svim narodima BiH i na putu jačanja i obnove naše zajedničke države – Bosne i Hercegovine.
Duboko vjerujemo da će sa ovakvim optužbama u sudske klupe umjesto optuženi uskoro morati sjesti oni koji optužuju; jer laž ima stotinu lica, a istina samo jedno.