Ko garantira žrtvama genocida da ne budu progonjene od strane dželata?


Ženeva – Juli 8 2009.
Udruženje preživjelih genocida Podrinja-Srebrenica 1992.-1995. g.

APEL uz medijsko saopćenje

istog datuma sa istim naslovom

 Ko garantira žrtvama genocida konačno da više ne budu progonjene od strane dželata, a da se poštuje mir mrtvih?

            Udruženje preživjelih genocida Podrinja-Srebrenica 1992.-1995. g. prati sa zgražavanjem tobože krivično obrazloženi lov srpskih organa u BiH i u Srbiji na ratne branitelje svoje porodice i svoje jedine domovine. Lov u tajnoj posebnoj sprezi pravosudja RS-a i Srbije traje već više od dvije godine i je počeo sa proizvoljnim hapšenjem Ilije Jurišića. Bez pravnih argumenata, ali sa političkim motivima. Nekog jačeg otpora od strane bosanskih političara ili medjunarodnih predstavnika u BiH nije bilo. Zbog toga su potom u Banjoj Luci i Beogradu takodjer montirali optužnice protiv branitelja opkoljenih ratnih enklava koje je UN proglasio zaštićenim zonama. U slučaju Srebrenice i Žepe imamo pravi progon preživjelih žrtava genocida. Opet progon. I to na najperfidniji način pomoću tajnih optužnica koje stoje samo na raspolaganju srpskim službenicima u sigurnosnim organima RS-a i države BiH. Slučajevi Jusupa Ahmetovića i Midhata Salihovića pokazuju neumoljivo kako se ide na proširenje zastrašivanje populacije žrtava.

             Naše udruženje ukazuje još jednom na duple standarde kad, na primjer, Milošević, Karadžić i Mladič nisu osudjeni. 14 godina nakon rata dijelom čak nisu ni procesuirani. Niti je general uhapšen čijeg zlodjela u BiH ne bi bilo bez mnogostruke podrške iz susjedne Srbije. A na drugoj strani imamo ponovljeno autonomno derogiranje pravnih kriterija u jednom dijelu BiH (RS) u slučajevima krivičnog ne-progona preostalih ratnih zločinaca na slobodi. Dok sudovi RS-a ništa ne rade po pitanju samo onih 892 u izvještaju vlade RS-a navedenih sudionika u srebreničkom genocida, ima čak mnogo više dželata najgnusnijih zločina protiv čovječnosti širom cijele BiH koji okupiraju javne pozicije svugdje u RS-u. Ali uvučeni su takodjer u zajedničke institucije na nivou države BiH. 

            Opširniju analizu smo priložili ovom apelu u obliku medijskog saopćenja. U ovom apelu navodimo samo par štetnih efekata:

1.    RS se ponaša sve više autonomno ili, čak, suvereno. Pravosudje tog entiteta ispoljava svoje pravne norme. Tajne potjernice koje iz toga rezultiraju uručuju se samo užem krugu srpskih djelatnika. Primjena prava koja se odnose na ratne zločine u RS-u odudara na veliko od standarda države BiH, od univerzalnih i od onih utvrdjenih od ICTY-a. Sve to predstavlja još dublju podijelu BiH.

2.    Po broju i težini zločina ne mogu se žrtve srpskih nasrtaja na civilna stanovništva, uključujući genocid, izjednačiti sa Srbima koji su to počinili ili, pak, podržali i odobrili. Perfidan je zlo kad se sumnjive tajne optužnice podižu, a i toleriraju protiv žrtava dok sudovi RS-a srpske zlikovce ne diraju, tako da žrtve permanentno naidju na njih.

3.    Do sada ne mogu povratnici u RS očekivati neku podršku ili djelotvornu integraciju u mjestima iz kojih su protjerani u ratu i doživjeli značajne štete i gubitke porodičnih života. Kad jednom krene praksa da se preživjele žrtve od RS-a krivično gone pomoću upitnih prikrivenih optužnica, onda se ukida dalji povratak.

4.    Navodnih više od 500 nepoznatih optužnica sudova u RS-u ciljaju komemoracije u mezarju Potočari, na velike dženaze prilikom obilježavanja genocida 11. jula, a i na pojedinačne molitve kad članovi familije dolaze iz bliskih mjesta ili iz dalekog svijeta da tiho svojim najmilijim prouče Fatihu. Potjernice koje su dželati pokrenule traumatiziraju strahom i stresom jer realno ugrožavaju ličnu sigurnost. One su uperene protiv poratnog mira. Ugroženi su duševni mir preživjelih žrtava na mjestu tugovanja. I ugrožen je duševni mir mrtvih.

 Zahtjevi 

            Udruženje preživjelih genocida Podrinja-Srebrenica 1992.-1995. g. apelira na domaće političke predstavnike, prije svega iz bošnjačkog reda, a i na mjerodavne medjunarodne predstavnike da jasno kažu da li i na koji način mogu garantirati da navedene potjernice budu skroz povučene. Makar do neke nepristrane provjere. 

            Garancije su blijede kad se odnose samo na očuvanje mira i reda povodom samog Obilježavanja godišnjice genocida 11. jula. Garancije ne mogu se povezati sa održavanjem komemoracije i dženaze ove godine jer će one proći. Garancije moraju obuhvatiti dolazak i odlazak u RS prije i poslije 11. jula svake godine. Da ne budemo odvedeni nakon 11. jula, na Bajram ili za Novu Godinu.

            U suprotnom tražimo od odgovornih institucija pouzdanu informaciju da li postoji u pogledu na našu ličnu sigurnost razlike izmedju graničnih prijelaza u RS-u i u FBiH. Pri tome pitamo za realne razlike u praksi hapšenja pojedinaca po nalogu nekog entitetskog suda. Konkretno: Mogu li naši članovi u Bihaču proći normalne carinarske provjere, a da im ne prijeti kao u RS-u odvodjenje u zatvor?

            U slučaju da RS, ipak, smije nesmetano nastaviti sa svojom praksom hapšenja nekoga od preživjelih žrtava, postoji li onda neki institut za stručnu pravnu pomoć ili bar jedan fond, državni ili bošnjački, koji će omogućiti angažiranje sposobnih advokata branitelja, a i po  – srpskom uzoru –  materijalno podržati familije bez babe. 

            Ne smije doći do toga da mi više ne možemo otići  – kad god smo u mogućnosti –  na obilježavanje genocida i na komemoracije naših sinova, braće, roditelja, najbližih rodjaka, komšija, prijatelja, radnih kolega itd. Ne smijemo zbog poštovanja naših mrtvih upasti u dodatnog opterećenje zbog zaoštrene egzistencijalne odgovornosti za porodicu, prije svega za našu djecu.

Omer Delić, predsjednik                             Tobias Wernle, sekretar

Adresa sjedišta:
Maison des Associations
15, rue des Savoises
CH-1211 GENÈVE
Predsjednik:
Omer Delić
Av. du Collège 6a
CH-2400 LE LOCLE
omer_delic@hotmail.com
Sekretar:
Tobias Wernle
Bodenackerstr. 6
CH-4410 LIESTAL
Tel.: 0041 (0)61 – 921 37 71
bermon@bluewin.ch