Autor: Zijad Becirevic — Nije se nikad dogadjalo u proslosti a ne dogadja ni danas, osim u Bosni i Hercegovini, da predsjednik vlade jednog od njenih dvaju entiteta, i jedna od prvih licnosti na rang listi njenih lidera, sa svakim javnim nastupom, u svakoj svojoj izjavi, blati i napada svoju drzavu od koje zivi, u kojoj prima najvisu drzavnu platu, a neprestano joj rusi ugled, gazi joj simbole i zastavu, osporava pravo postojanosti, i prijeti joj unistenjem.
Bez prava, saglasnosti i ovlasti ugovara medjudrzavne susrete, posjecuje strane lidere, otvara entiteska predstavnistva u svijetu, zakljucuje privredne ugovore i politicke sporazume drzavnog karaktera, te gradi inaguuracionu palatu za vladu RS. Njegovi secesionisticki istupi i djelovanja su otvorena prijetnja miru i sigurnosti ne samno na Balkanu, vec i miru u Evropi.
Pa to zaista nema nigdje u svijetu. Takvo ponasanje prve licnosti Republike Srpske nije nista drugo vec antiustavno djelovanje, veleizdaja i vandalizam. Umjesto politicke i privredne saradnje sa ostalim podrucjima BiH i zajednickog istupa prema svijetu, g. Milorad Dodik cini sve da oslabi zajednicku drzavnu strukturu, a instalira i ojaca drzavotvorne funkcije u entitetskom ustrojstvu RS. Moze li tako profilirana politicka licnost biti celni covjek jednog od dva drzavna entiteta? On otvoreno izjavljuje da “nema osjecaja za bosanski patriotizam”( a biva poozdravljan i otpozdravlja njenim snagama u banjaluckoj kasarni “Kozara”), zagovara otcjepljenje i separatizam, te nagovara Hrvate da se otcijepe. U njegovim nastupima nema ni klice od konstruktivnog dijaloga, vec ostar i beskrupulozan napadacki monolog, sracunato direktan ili umotan u lazne improvizacije, poturene umjesto zahtjevanih ultimativnih rjesenja. Po njemu je BiH kocnica razvoja Republike Srpske i odrziva samo kao sporazumna zemlja, u koju je Republika Srpska unijela svoj (prepozatljiv) identitet. Jeste, unijela ga je, gospodine Dodik, ako pod tim identitetom podrazumjevate progone i pocinjeni genocid nad Bosnjacima.
Na Dodikovoj meti nisu samo instrumenti i lideri drzavne politike, njenog federalnog dijela, vec svi oni strani predstavnici koji su samo jednom odbili uz zajednicki rucak nazdraviti sljivovicom za prosperitet genocidne tvorevine Republike Srpske.
Medjunarodnog predstavnika Ashdowna nazao je uvredljivo- pogrdnim “epitetima” zbog njegove navodne mrznje prema Srbima, a hrvatskog predsjednika Mesica ”, zbog njegovog poznatog objektivizma “promovisao” u “glasnogovornika sarajevske carsije”. Aktuelnom visokom predstavniku EU g. Inzku, zbog ponistenja odluka Narodne skupstine RS o prenosu nadleznosti, uz pogdne poruke je dodatno zaprijetio referendumom o osamostaljenju RS. Po njemu su sud i tuzilastvo formirani samo da sude Srbima.
U bivsoj Jugoslaviji, kad je neko samo s ruznim spomenuo Tita, zaradio je tridesetak dana robije i ostao zauvjek markiran kao drzavni neprijatelj, a premijer Dodik ne samo da ruzno misli i govori o svojoj drzavi, huska i potstice druge protiv njene slobode, suvereniteta i integriteta, vec konstantno pravi zavjere, suruje s neprijateljima BiH, dogovara sa Srbijom i nagovara svoj narod (u kojem je postao neprikosnoveni vodja) , da ga prati na njegovom rusilackom pohodu. Srpski ekstremizam, predvodjen Dodikom, postaje toliko osion, da “specijalnim putem, po specijalnim vezama, a vjerovatno i po specijanom zadatku”, bez znanja nadleznih organa BiH drzave, ugoscuje srpskog predsjednika g. Borisa Tadica, koji iz srpske carsije dolazi na Pale, kao da silazi u svoju avliju i na bosanskoj zemlji, makar simbolicki, promovise “Srbiju”.
Nemoguce je nabrojati provokacije, vrijedjanje nevinih zrtava, izazove i prijetnje premijera M. Dodika, koje adresira na vlastitu drzavu Bosnu i Hercegovinu i lansira u skoro svakom javnom obracanju, ali nije nemoguce sinhronizovati, ispitati, dokumentovati i preduzeti zakonske mjere za anti-ustavno djelovanje, zloupotrebu polozaja i evidentne kriminalne radnje ( kao nenamjensko trosenje budzetskih sredstava, prodaja rafinerije i dr.). U Sjedinjenim drzavama bivsi senator Rod Blagojevic je, kroz proces izborne demokratije, samo pokusao mesetariti s izbornim senatorskim ovlastima, pa je po kratkom postupku maknut i predat organima pravosudja. O Dodikovom antiustavnom djelovanju i njegovim kriminalnim radnjama vec godinama, iz mjeseca u mjesec, iz dana u dan, govore otvoreno njegovi sugradjani, pisu novine, komentarisu TV komentatori, samo tuzilastva i sudovi jos vode ili simuliraju istragu, sute i mudruju. Valjda zbog toga sto ga se tuzilastva i sudovi iz RS boje, stite ili ocekuju da to uradi neko drugi umjesto njih. Za to vrijeme narod se sve otvorenije pita: “Sta to jos protiv drzave BiH treba da uradi zakleti predsjednik vlade njenog entiteta, pa da se makne s polozaja i zamjeni sa nekim ko ce raditi na zblizavanju umjesto razdvajanju B-H naroda?”
Dodikove prijetnje u stilu “ Ako neko dirne RS srusit ce se BiH” sada su zamjenjene novim, u kojima se njegov identitet i moc ne samo poistovjecuju s entitetskim, vec se nadredjuju i entitetu i drzavi: “ Ako podigne protiv mene optuznicu, BiH ce se raspasti”; unistice je svojom rusilackom moci, kao da ona postoji tek s njegovim odobrenjem i po njegovoj volji, onoliko dugo koliko se njemu bude povinjavala.
Sve prijetnje i upozorenja, koja su mu do sada upucena, Dodik je ne samo ignorisao i odbacio, vec beskrupuloznije nastavio po svom isprobanom receptu. Zna Dodik ko ga i zasto podrzava i da ce ostati na vlasti onoliko dugo, dok bude rusilacki djelovao protiv BiH. Onog trenutka kad pocne prihvatati kompromise stetne za srpski separatizam, mocan srpski lobi ce prepustiti predstavnicima medjunarodne zajednice da sankcionisu njegova ponasanja i smjene ga, ali samo kad bude nadomjestit s nekim sa vise svjezih anti-bosnjackih naboja. Narod u Bosni i van nje sve manje moze podnositi Dodika i tolerantan odnos prema njegovom ponasanju. Ako medjunarodna zajednica i njeni predstavnici misle da ce se narod i dalje zadovoljavati njihovim jalovim izjavama “Bosna je neupitna” a ne preduzimati ono sto su duzni, varaju se. Bosna jeste neupitna, ali ne manje neupitna zbog toga sto su to oni diplomatskim rijecnikom iznova konstatirali: par mjeseci ranije g.Asdovn, a nekoliko dana ranije g. Inzko. Bosna je neupitna ne zato sto je vi iz vana cuvate, vec sto je mi Bosanci, mi Bosnjaci, u Bosni i van nje ne damo, ni vama ni Dodicima, kao sto je nismo dali ni Milosevicu i Karadzicu.
Narod Bosne i Hercegovine, koji svoju zemlju voli i u njoj vidi jedinu domovinu, ne moze to vise ni trpjeti ni gledati. Ne moze vise trpjeti ni gledati kako najvisi funkcioneri medjunarodne zajednice ( kojima se nakon vojne vjezbe u Banja Luci priduzuje i americki amasador u BiH), dopustaju najvecem neprijatelju BiH da rusi svoju drzavu, sastaju se s njim, dogovaraju i tapsu ga po ramenima, zadovoljavaju se blagim ukorima, umjesto da ignorisu njegove pozive i zatraze njegovu odgovornost.
Ustvari, narod BiH se vise ne cudi Dodiku, niti njegovom, vandalizmu. Svi znaju sta govori, sta radi i sta je spreman uciniti. Narod se sve vise i sve otvorenije cudi nemoci, nesposobnosti ili neodgovornosti medjunarodne zajednice, njenih predstavnika, koji u Bosni trose ogromna sredstva, a efekti su sve manji. Vec sada se javno “nabija na nos” bosanskim vlastima (da im se zatvore usta) da je poratna obnova Bosne (bez vidnijih rezultata) do sada kostala medjunarodnu zajednicu vise nego sto je kostala poratna obnova Njemacke i Japana nakon drugog svjetskog rata, ali se ne zeli reci da je vise para potrosio jalov proces implementacije (uz malo operativnosti a puno administriranja), nego sanacija steta i programi obnove. Taj novac narod nije vidio i ono sto su do danas dobile zrtve agresije su samo mrvice ili “otpatci hrane s bogataskih trpeza”. Bosna ne treba makarone i rizu, vec mir, stabilnost, razvojne programe i radna mjesta. Ali, dok postoji genocidna tvorevina Republika Srpska, dok postoji Dodik i njegov nasljedni red, BiH ce ostati podjeljena, politicki i privredno razorena i biti ce stalni izvor nestabilnosti ne samo na Balkanu, vec i u Evropi. Bosna ce i dalje biti jedina zemlja na svijetu u kojoj ce predsjednik vlade jednog od njenih entiteta, najvisi drzavni funkcioner, biti njen najveci neprijatelj i otvoreni zagovornik njenog unistenja. Ni od kakve pomoci Bosni i njenom narodu nece biti to sto ce medjunarodna zajednica ustima novih predstavnika i glasnogovornika papagajski povremeno ponavljati, samo za djecu utjesnu krilaticu, “Bosna je neupitna”!!!